Od:
Do:

Biskup Radoš na Bogojavljenje: "Tko je susreo Boga i poklonio mu se, njemu život više nije isti."

Biskup Radoš na Bogojavljenje: "Tko je susreo Boga i poklonio mu se, njemu život više nije isti."VARAŽDIN, 6. 1. 2021.
Svetkovina Bogojavljenja ili Sveta tri kralja svečano je proslavljena u varaždinskoj katedrali u srijedu 6. siječnja. Svetu misu je predslavio varaždinski biskup Bože Radoš, a suslavio je umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, zatim kanonici Stolnog kaptola preč. Josip Koprek i preč. Mario Kopjar te biskupov tajnik vlč. Marko Domiter koji je, neposredno prije propovijedi, pročitao navještaj svetkovine Uskrsa u 2021. godini koja će biti 4. travnja. Od Uskrsa proistječu i svi ostali sveti dani:  Pepelnica, početak korizme, 17. veljače; Uzašašće Gospodinovo 13. svibnja; Nedjelja pedesetnice - Duhovi 23. svibnja; početak Došašća u nedjelju 28. studenoga, stoji u navještaju.

U svojoj homiliji biskup Radoš najprije je podsjetio kako ovih dana slavimo Mlado sunce s visine koje je došlo među nas ljude da prosvjetli svakoga čovjeka. I kao što ljudima metaforom Sunce moje izražavamo znak ljubavi i poruku „Ti si ono sunce koje baca svjetlo na moj život, daje mi vedrinu, smisao, put kroz život...“ i Isusu možemo reći „Sunce moje - Ti si Onaj koji mi daješ put kroz život i toplinu da mogu živjeti, ljubiti.

To Sunce, rođeno u Betlehemu, koje je sišlo među nas ljude, baca svijetlo kako na one najbliže: Mariju i Josipa, tako i na cijeli pašnjak pored Betlehema te osvijetljuje pastire snažnom svjetlošću koja će ih zahvatiti, obuzeti, koja će im dati pokret, nadu i želju da susretnu Onoga od koga dolazi ova svjetlost. Ali, ta svjetlost obasjava i baca znakove po čitavome svijetu, a dopire i do trojice mudraca o čemu saznajemo iz „evanđeoske priče“ za „velike i male“. Kako je rekao biskup Radoš: „Zaista, ovo je priča za velike koji mogu biti mali, za one koji se mogu spustiti na koljena i biti i rastom i srcem kao djeca. Za one koji traže Boga, koji nisu sami sebi Bog.“

Mudrace odnosno kraljeve zvijezda vodi do Jeruzalema i Heroda gdje prvo zastaju, a i biskup je u homiliji pozvao zastati na ovome mjestu i staviti se u položaj ovoga Heroda.

„Ne daj Bože da živimo u njegovoj koži, u njegovome svijetu. On se odmah uznemiri, on se preplaši, on se boji djeteta. Ma svatko tko se boji djeteta, boji se života, boji se samoga sebe, on nema iznad sebe nikoga, nema Boga. Onaj koji ima apsolutnu vlast, stalno se boji za tu vlast. Kome Bog nije Gospodar, on je stalno u strahu. Tko se Boga ne boji, taj se boji i onoga malenoga djeteta. Brzo traži rješenje: uništiti potencijalnga nasljednika, neprijatelja odmah od početka. To je uvijek borba na život i smrt.“ naglasio je biskup Radoš objašnjavajući kako onaj koji ima moć u svakome vidi potencijalnog neprijatelja te ga nastoji što prije maknuti, kako bi kasnije imao što manje problema.

Osim na Heroda, biskup svraća pogled i na Pismoznance – oni sve znaju, Herod od njih također sve saznaje, ali će i oni i Herod ostati doma.

„Pismoznanci cijeli život stavljaju u riječ Božju oči, razum, srce, istražuju riječ Božju,a ovdje nadomak njih se Riječ Božja rađa, postaje tijelo. Ono što je do sada zapisano nije ništa u usporedbi sa živom Božjom Riječi. Ovo je ispunjenje svih onih riječi. Mogu poći do Betlehema i vidjeti, osjetiti, svojim očima i srcem mogu doživjeti Riječ koja je došla među ljude, ali oni ostaju tamo gdje jesu. I za nas pouka: nemojmo se bojati nikoga. Bog je onaj koji vodi povijest i nemojmo misliti da imamo život svoj ili život drugih u svojim rukama. Što prije pustimo u Božje ruke to ćemo jednostavnije, lakše, mirnije, sretnije živjeti.“, poručio je biskup Radoš potaknuvši i da „kad nešto osjetimo, znamo, nemojmo ostati tamo gdje jesmo. Pođimo tamo gdje nas upućuje Riječ Božja. Ona je za nas putokaz da dođemo do mjesta gdje se možemo susresti s Bogom.“

Mudraci pak dolaze po tragu zvijezde do Betlehema, do spilje i ulaze u mjesto gdje se Bog rodio. Vide dijete i spuštaju se na koljena te prinose svoje darove. Mudraci su ispovijedili svoju vjeru, dali nešto od sebe i primili od Gospodina ono što samo Bog može dati te mogu poći u život. Nama ovaj događaj ostavlja poruke od kojih je biskup Radoš izvukao dvije.

Najprije, riječ Božja nam govori kako se kraljevi kući vraćaju drugim putem.

„Onaj koji je susreo Boga, tko se Njemu poklonio, njegov život više nije isti. Vraća se drugačiji svojoj kući. Njegov život mijenja smjer, drugačije živi, principi su drugačiji, životni put je drugi i drugačiji put.“ poručio je biskup Radoš te izdvojio i drugu poruku koja nam govori kako zvijezda ima trag, a svijetlo na zvijezdu baca Onaj koji je u Betlehemu.

„Onaj koji se susreo s Gospodinom taj svijetli Njegovim svijetlom i gdje ide ostavlja trag. Ako smo se susreli s Bogom, naš život će ostavljati trag za druge da mogu živjeti u Svijetlu. To je poruka za nas svećenike. Ako smo se susreli s Bogom, postajemo zvijezda koja drugima pokazuje put do Betlehema do Boga. Roditelji, ukoliko su se susreli s Bogom na ovome mjestu, mogu svojoj djeci biti putokaz, zvijezda koja će im pokazivati put kroz život da dođu i susretnu se s Bogom.“ zaključio je na kraju svoje homilije na svetkovinu Bogojavljenja biskup Radoš potaknuvši na molitvu Gospodinu da svatko bude zvijezda na mjestu gdje ga je Gospodin stavio, da svojim životom pokazuje put do Boga, do Betlehema, tamo gdje se Bog za svakoga rodio, gdje želi biti svačije Svijetlo, Sunce.

Na kraju euharistijskog slavlja biskup je pozvao na daljnu molitvu za žrtve potresa u Banovini te navijestio kako će milodari skupljani tijekom misa u nedjelju 10. siječnja 2021. biti namijenjeni upravo ljudima pogođenim ovim potresima.

 
Tekst: Iva Kuzmić
Fotografije: Anita Treščec


Slika
Slika
Slika