Kokotičeki - Crkvi važni i dragocjeni
VARAŽDIN, 4. 2. 2020.
Dana, 4. veljače 2020. godine, održan je još jedan u nizu duhovnih susreta sa članovima Udruge za pomoć osobama s intelektualnim teškoćama Varaždinske županije „Kokotiček“. Na samom početku Kokotičeki su pozdravljeni od strane prof. Ivane Peček i povjerenika za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, vlč. Leonarda Šardija.
Nakon uvodne pjesme s pokretima „Kad Isus dolazi“, započeli smo naš susret. Vlč. Leonardo nam je posvijestio važnost i ozbiljnost teme susreta, pojasnivši kako ćemo promišljati u Crkvi. Stoga je Kokotičekima odmah bilo postavljeno pitanje što je to Crkva, kako ona pisana s malim, tako i s velikim slovom. Odgovori su bili različiti: „To je tam di se moli!“ / „Tam ima Boga!“ / „U crkvi ima slika i križ.“ / „Tam postoje biskupi i svećenici.“
Potom je vlč. Leonardo zaključio kako u jednoj crkvi zapravo postoji sve što postoji i u jednoj kući: slike, cvijeće, stol, stolci... U Crkvi živi Bog i zato u Crkvu mogu ući različiti ljudi: siromašni i bogati, muškarci i žene, svećenici i redovnice. Bez obzira na to kakav čovjek bio, on ima pravo biti u Crkvi. Bog je osnovao Crkvu da nitko nikad ne bude sam. Crkva nije samo zgrada već i zajednica ljudi i želi nas poučiti da pomažemo jedni drugima i daje nam primjer u svecima koje smo pozvani nasljedovati. Kad dođemo u crkvu, tada smo braća i sestre jer imamo istog Oca i Majku. Sve nas Bog jednako voli. Na kraju svog izlaganja, vlč. Leonardo je zaključio: „Mi, u Kokotičekima, također smo pozvani biti dobri jedni prema drugima; ne kolutati očima jedni naspram drugih i trebamo poštivati jedni druge. Lijepu nam je pouku dao sv. Ivan don Bosco koji je rekao: “Igrajte se, skačite, vičite, samo nemojte griješiti.” Tako smo i mi pozvani biti dobri jedni prema drugima.
Nakon toga, suradnica Pastorala Anika, kratko je progovorila o utjecaju i snazi sakramenata u svom životu, pozvavši mlade Kokotičeke da više sudjeluju u slavlju svete mise jer će upravo tu naći snagu za sve životne izazove. Kako svi Kokotičeki ne razumiju što znači sam pojam „sakrament“, prof. Ivana im je nastojala približiti taj pojam kroz slike nevidljive ljubavi, vjetra, sunca koje zapravo i ne možemo uvijek vidjeti, ali ih itekako možemo osjetiti. Potom je Anika podijelila s Kokotičekima iskustvo nove snage nakon primljenog sakramenta bolesničkog pomazanja, ali i svete ispovijedi u vlastitom životu. Naime, svjesni smo kako je mnogima upravo sakramenat svete ispovijedi nešto mučno i teško. No, svećenicima nije toliko važno koliko smo često griješili, jer oni su ovdje kao posrednici između Boga i nas, i njima je drago kad dođemo na ispovijed. A i sami smo vjerojatno doživjeli veliku slobodu i radost nakon kvalitetne svete ispovijedi.
Po završetku izlaganja Kokotičeki su dobili radne listove i zadatak da po vlastitoj volji i kreativnosti oboje sliku crkve. Ponovo smo se uvjerili koliko je bogatstvo, zajedno s Kokotičekima, pripadati jednoj, svetoj, apostolskoj i katoličkoj Crkvi. Shvaćamo koliko je malo zapravo potrebno da i naši prijatelji iz Udruge, pobliže dožive ljepotu Crkve. Završavamo izvještaj lijepim mislima pape u miru, Benedikta XVI.: „Crkva je ulazak i izlazak Boga k nama, a nas k Bogu. Njezina je zadaća otvarati svijet koji se zatvara za sebe, udijeliti mu svjetlost bez koje bi u njemu bilo nemoguće živjeti.”
Nakon uvodne pjesme s pokretima „Kad Isus dolazi“, započeli smo naš susret. Vlč. Leonardo nam je posvijestio važnost i ozbiljnost teme susreta, pojasnivši kako ćemo promišljati u Crkvi. Stoga je Kokotičekima odmah bilo postavljeno pitanje što je to Crkva, kako ona pisana s malim, tako i s velikim slovom. Odgovori su bili različiti: „To je tam di se moli!“ / „Tam ima Boga!“ / „U crkvi ima slika i križ.“ / „Tam postoje biskupi i svećenici.“
Potom je vlč. Leonardo zaključio kako u jednoj crkvi zapravo postoji sve što postoji i u jednoj kući: slike, cvijeće, stol, stolci... U Crkvi živi Bog i zato u Crkvu mogu ući različiti ljudi: siromašni i bogati, muškarci i žene, svećenici i redovnice. Bez obzira na to kakav čovjek bio, on ima pravo biti u Crkvi. Bog je osnovao Crkvu da nitko nikad ne bude sam. Crkva nije samo zgrada već i zajednica ljudi i želi nas poučiti da pomažemo jedni drugima i daje nam primjer u svecima koje smo pozvani nasljedovati. Kad dođemo u crkvu, tada smo braća i sestre jer imamo istog Oca i Majku. Sve nas Bog jednako voli. Na kraju svog izlaganja, vlč. Leonardo je zaključio: „Mi, u Kokotičekima, također smo pozvani biti dobri jedni prema drugima; ne kolutati očima jedni naspram drugih i trebamo poštivati jedni druge. Lijepu nam je pouku dao sv. Ivan don Bosco koji je rekao: “Igrajte se, skačite, vičite, samo nemojte griješiti.” Tako smo i mi pozvani biti dobri jedni prema drugima.
Nakon toga, suradnica Pastorala Anika, kratko je progovorila o utjecaju i snazi sakramenata u svom životu, pozvavši mlade Kokotičeke da više sudjeluju u slavlju svete mise jer će upravo tu naći snagu za sve životne izazove. Kako svi Kokotičeki ne razumiju što znači sam pojam „sakrament“, prof. Ivana im je nastojala približiti taj pojam kroz slike nevidljive ljubavi, vjetra, sunca koje zapravo i ne možemo uvijek vidjeti, ali ih itekako možemo osjetiti. Potom je Anika podijelila s Kokotičekima iskustvo nove snage nakon primljenog sakramenta bolesničkog pomazanja, ali i svete ispovijedi u vlastitom životu. Naime, svjesni smo kako je mnogima upravo sakramenat svete ispovijedi nešto mučno i teško. No, svećenicima nije toliko važno koliko smo često griješili, jer oni su ovdje kao posrednici između Boga i nas, i njima je drago kad dođemo na ispovijed. A i sami smo vjerojatno doživjeli veliku slobodu i radost nakon kvalitetne svete ispovijedi.
Po završetku izlaganja Kokotičeki su dobili radne listove i zadatak da po vlastitoj volji i kreativnosti oboje sliku crkve. Ponovo smo se uvjerili koliko je bogatstvo, zajedno s Kokotičekima, pripadati jednoj, svetoj, apostolskoj i katoličkoj Crkvi. Shvaćamo koliko je malo zapravo potrebno da i naši prijatelji iz Udruge, pobliže dožive ljepotu Crkve. Završavamo izvještaj lijepim mislima pape u miru, Benedikta XVI.: „Crkva je ulazak i izlazak Boga k nama, a nas k Bogu. Njezina je zadaća otvarati svijet koji se zatvara za sebe, udijeliti mu svjetlost bez koje bi u njemu bilo nemoguće živjeti.”
Anika Sačić
