Katehetski uredObiteljski centarPastoral mladihPastoral studenataCrkvena glazbaMedijska djelatnostLiturgijski pastoralSakralna arhitekturaCaritas Varaždinske biskupijePastoral osoba s invaliditetom i njihovih obiteljiMisijski pastoralPastoral duhovnih zvanjaBiskupijska knjižnicaUdruge

Isus je put k služenju

ČAKOVEC, 16. 2. 2020.
U nedjelju, 16. veljače 2020. godine, u župi svetog Nikole biskupa u Čakovcu, održan je susret zajednice „Vjere i svjetla”. Dvadesetak članova Zajednice razmišljalo je na temu „Isus je put k služenju.”

Nakon uvodne molitve, uslijedila je „vremenska prognoza” u kojoj su članovi Zajednice iznijeli svoje radosti i nade, patnje i teškoće. Uz osvrt na nedavni zajednički susret zajednica „Vjere i svjetla” s područja Varaždinske biskupije, članovi su naveli različita slavlja u sklopu proslave Valentinova. Po završetku uvodnog dijela, fra Ivan, duhovnik zajednice, progovorio je o služenju osvrćući se na Isusovu gestu pranja nogu prilikom Posljednje večere: „Upravo Isus, koji je bio pravi Bog, ovom snažnom gestom pokazuje i našu potrebu da služimo jedni drugima, da pomažemo jedni drugima. U Isusovo doba, nisu postojali uređeni putevi, već su bili prašnjavi te bi, prilikom posjete, domaćin oprao gostu noge kao znak da ga cijeni i da mu je drago zbog njegova dolaska. Tako i mi, u susretu s drugima, pozvani smo pokazati dobrodošlicu svakoj osobi i biti spremni pomoći.”

U nastavku susreta, svaki član Zajednice je na komadić papira napisao svoje ime te ga stavio ispod ikone „Vjere i svjetla” kao znak koliko misle da su blizu Isusu. Uz animirani prikaz prispodobe o milosrdnom Samarijancu (Lk 10, 30-37), vjeroučiteljica Sanja je približila prispodobu cijeloj Zajednici. Rahela, voditeljica Zajednice, zamolila je svakoga člana da zaokruži na papiru kako se osjećao razmišljajući o prispodobi. U razgovoru kojega je nastavio voditi vlč. Leonardo, članovi su podijelili kako su bili tužni zbog nevolje koju je nedužni čovjek učinio, kako su bili ljuti na one koji su samo prošli mimo ranjenog čovjeka, ali i sretni što je Samarijanac pomogao čovjeku. Vrlo brzo članovi su spontano počeli govoriti tko je njima pomogao u životu, ali i kome oni pomažu. Zaključak je bio jednoglasan: „Pomaganje drugome uvijek izaziva radost u srcu. Stoga, lijepo je biti bližnji poput Samarijanca i služiti drugima kao što nas to uči Isus.” Kako bi još bolje utvrdili gradivo, članovi su se podijelili u pet grupa te složili slikopriču na navedenu prispodobu.

Susret je završen molitvom i prigodnim druženjem nakon kojeg su se svi uputili u župnu crkvu svetog Nikole biskupa proslaviti svetu misu.

 
Leonardo Šardi