Liturgiju riječi treba slaviti tako da pogoduje razmatranju i zato valja izbjegavati svaki oblik žurbe koji sprječava sabranost. U njoj su prikladni kratki trenuci šutnje, prilagođeni okupljenoj zajednici, s pomoću kojih će se, a djelovanjem Duha Svetoga srcem shvatiti Božja riječ i kroz molitvu pripremiti odgovor. Ti se trenuci šutnje mogu primjereno održavati npr. prije samog početka liturgije riječi, poslije prvoga i drugoga čitanja te nakon završetka homilije i Sv. pričesti (OURM 25).
Šutnja pomaže nutarnjem jedinstvu, traženju Gospodina i pažnji prema njegovoj prisutnosti. Šutnja pred Gospodinom je molitva, raspoloživost za njegovo djelovanje i sjedinjenje s Isusom Kristom.
Pohvalno je da se već prije samoga slavlja obdržava šutnja u crkvi, u sakristiji i njima bližim mjestima, kako bi se svi oraspoložili da pobožno i pravo vrše sveta otajstva (OURM 22).