Kad se u Crkvi čita Sveto pismo, tada sam Bog govori svomu narodu, a Krist, prisutan u svojoj riječi, navješćuje evanđelje. Stoga svi moraju s poštovanjem slušati čitanja Božje riječi, jer su ona vrlo važna sastavnica liturgije. Premda je Božja riječ u čitanjima iz Svetoga pisma upravljena svim ljudima svih vremena te im je razumljiva, ipak se njezino punije razumijevanje i djelotvornost osnažuje živim izlaganjem, to jest homilijom, koja je dio liturgijskoga čina. (OURM 17, 18)
 
Budući da misno slavlje po svojoj naravi ima „zajedničarsko“ obilježje, poklici i dijalozi između svećenika i okupljenih vjernika vrlo su važni: doista, nisu to samo vanjski znakovi zajedničkoga slavljenja, nego oni promiču i ostvaruju zajedništvo svećenika i naroda.
Poklici i odgovori vjernika na svećenikove pozdrave i molitve tvore onaj stupanj aktivnoga sudjelovanja što ga sabrani vjernici trebaju ostvariti u svakome obliku mise, kako bi se jasno izražavao i promicao čin cijele zajednice.
Drugi dijelovi koji su veoma pogodni za očitovanje i promicanje aktivnoga sudjelovanja vjernika, a pripadaju svekolikomu sazvanom skupu, jesu poglavito: pokajnički čin, ispovijest vjere, sveopća molitva i Molitva Gospodnja (OURM 19).