Biskup Mrzljak u Njemačkoj pohodio hrvatske vjernike
te kartuziju Marienau i Schönstattsko svetište  (opširnije)

Tijekom pohoda vjernicima u Njemačkoj o svetkovini Presvetog Trojstva, od 31. svibnja do 4. lipnja, varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak posjetio je u četvrtak 31. svibnja samostan Kartuziju Marienau, gdje se susreo s vlč. Tinom Šipošem, svećenikom Varaždinske biskupije, koji od 2007. godine boravi u spomenutom samostanu nedaleko od grada Bad Wurzacha.

U kartuziji je biskup sudjelovao na zajedničkoj Večernjoj molitvi na latinskom jeziku, te se potom zadržao u razgovoru s vlč. Tinom, koji nosi redovničko ime brat Pio. On ga je i proveo kroz samostanske prostorije, kapelicu u kojoj služi svetu misu, te ćeliju u kojoj provodi dane u molitvi i radu.

Dnevni red samostanskog života u kartuziji prožet je molitvom, samoćom, kontemplacijom, čitanjem i radom. Sve zapravo što braća čine tijekom dana usmjereno je na održavanje neprestane molitve.

Dnevni red ukratko izgleda ovako: ustajanje u 5.40 sati; u 6h je u ćeliji molitva 1. časa (najprije se moli Marijin časoslov, a zatim časoslov od dana). Slijedi pola sata osobnog razmatranja te onda u 7 sati zajedničko klanjanje u crkvi. U 7.15h je konventualna misa koju predvodi jedan svećenik dok mu drugi poslužuje, a ostali pjevaju i mole u koru. Nakon toga svećenici imaju pojedinačne svete mise, svaki u svojoj kapelici. Poslije toga svaki se vraća u svoju ćeliju gdje moli Treći čas. Zatim je čitanje i studij, a nakon toga ručni rad, Šesti čas i ručak u 11.15 sati. Sve ovo odvija se pojedinačno u ćelijama. U 13 h moli se Deveti čas, pa opet slijedi čitanje i nakon toga ručni rad. U 14.45 moli se Večernja Blažene Djevice Marije, a u 15 sati je u crkvi svečana pjevana Večernja. Po povratku u ćelije opet slijedi čitanje te privatne pobožnosti, a večera je u 16.40, i to samo u vremenu od Uskrsa pa do 14. rujna, i na sve nedjelje. U ostale dane umjesto večere dobije se samo malo voća i sira. Zatim je razmatranje u 17.30. U 18 sati moli se Povečerje te se nakon toga u 18.30 odlazi na spavanje kako bi se moglo ustajati tijekom noći. Naime, već u 22.45 moli se Jutarnja Blažene Djevice Marije, ponovno slijedi razmatranje te se po treći put u danu cijela zajednica okuplja u crkvi gdje se u 23.30 pjeva Jutarnja te pohvale od dana, do otprilike 1.30 sati, a nedjeljom i blagdanom i do 2.30. Nakon povratka u ćeliju mole se pohvale Blažene Djevice Marije te se odlazi na počinak do jutra. Nedjeljom i blagdanima se Treći, Šesti i Deveti čas zajednički mole u crkvi, a u te dane je i zajednički ručak u blagovaonici, uz čitanje duhovnog štiva. Ponedjeljkom je od 12.15 do 16.15 sati zajednička šetnja po prirodi izvan samostanskog kruga tako da se obično propješači 10-15 km.

Svaki redovnik živi u svojoj posebnoj ćeliji, te samo dva-tri puta na dan sudjeluje u nekim zajedničkim molitvama. Cijeli život u samostanu inače je vrlo skroman. Kartuzijancima je važan i studij, ali i ručni rad (stolarski poslovi, uvezivanje knjiga, obrađivanje vrta, cijepanje i piljenje drva za ogrjev), no sve to služi samo jednoj svrsi – neprestanoj molitvi i sjedinjenju s Bogom. Zbog toga kartuzijanci ne vrše nikakav pastoralni rad s vjernicima, niti općenito ne održavaju nikakav kontakt s vanjskim svijetom. I u samim kartuzijanskim Konstitucijama stoji: “Ako ne pomažemo ljudima svojom šutnjom i molitvom, još manje ćemo im pomoći propovijedanjem, ili pisanjem knjiga i pisama.“

Moglo bi se reći da je temelj kartuzijanske duhovnosti umiranje sebi samome (usp. Iv 12,25). Upravo stoga su i samoća i šutnja posebna mjesta kušnje i suočavanja sa samim sobom te borbe s đavlom. Čovjek koji živi u svijetu pronalazi mnoštvo izlika koje ga sprečavaju da bude s Bogom, no ovdje gdje se živi bez gotovo ičega izvanjskog, čovjek može shvatiti kako je on zapravo sam sebi najveća zapreka do Boga te kako je njegovo vlastito “ja“ njegov najveći neprijatelj. Stoga je potrebno danomice umirati sebi kako bi se moglo ljubiti Boga, što je također jedan od temelja kartuzijanske duhovnosti. Ljubiti Boga uvijek sada, u sadašnjem trenutku, u sadašnjim okolnostima i (ne)prilikama.

Inače, kartuzijanski red osnovao je sv. Bruno u XI. stoljeću, sa svrhom da se redovnici posvete kontemplaciji i duhovnom savršenstvu, povlačenjem iz vreve života u samoću. Danas u cijelom svijetu živi oko 400 kartuzijanaca i kartuzijanki u 23 kuće; od kojih je pet ženskih te osamnaest muških u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, Argentini, Velikoj Britaniji, Brazilu, Južnoj Koreji, Njemačkoj, Portugalu, Sloveniji, SAD-u i Švicarskoj.

Krunoslav Novak, Marko Đurin