BUDIMO KRISTOVE SLUGE!

Nakon snažnih spasenjskih poruka liturgije uskrsnog vremena Crkva nas slijedom liturgijskih čitanja ponovno uvodi u Isusovo javno djelovanje. U evanđeljima opisani događaji žele nas potaknuti na promjene u našim životima te na prihvaćanje i odaziv na Isusove pozive. U ovoj godini milosrđa liturgija današnje nedjelje potiče nas na produbljivanje svoje vjere u Boga, ali i na preispitivanje našeg odnosa prema onima koji iskreno traže Boga - jesmo li im uzor, pomoć i zaštita ili okrutni suci.

Kralj Salomon u svojoj molitvi prilikom  otvorenja jeruzalemskog hrama ispovijeda svoju vjeru i privrženost Bogu jedinomu. Obećavajuća je njegova otvorenost i susretljivost za pripadnike drugih naroda koji traže Boga. Vjeruje da Bog voli sve ljude i poziva ih k sebi, svjestan da im mi u tome možemo pomoći. Iskreni vjernik tu će težnju prepoznati i nastojati svojim načinom života ne povrijediti Božju ljubav. Naša vjera razvija se danima i godinama, svaka faza ljudskog života ima svoju posebnost. Važno je trajno izgrađivati i produbljivati svoju vjeru, a na tom putu posebnu ulogu ima nedjeljna euharistija. Susret s živim Bogom u riječi i pod prilikama kruha i vina od samog je početka temelj Crkve.

Rimski satnik u današnjem Lukinom evanđelju primjer je poniznog i iskrenog molitelja. Njegova dobrota i jednostavnost posebno je naglašena u brizi za bolesnog slugu. Očito da je sluga svojim savjesnim radom, svakodnevnim obavljanjem poslova s ljubavlju i poštovanjem, svog gospodara potaknuo na brižnost i traženje pomoći u smrtnoj opasnosti. Vrijedni sluga potiče nas da volimo posao koji radimo, da ga obavljamo savjesno i dosljedno te da cijenimo svaki rad i osobe koje ga obavljaju. Isus je pred okupljenim mnoštvom pohvalio vjeru rimskog satnika te ozdravljenjem sluge uslišao njegovu molitvu. Ovom gestom Isus tada Židovima, a i nama danas, šalje jasnu poruku da Božja ljubav ne poznaje granice, boju kože ni stalež kojem netko pripada. Bog prihvaća svaku iskrenu molitvu, potiče nas na ljubav prema svakom čovjeku koja se može očitovati i u našim dobrim djelima.

Sveti Pavao prvi je u potpunosti shvatio Isusovu želju da se Radosna vijest proširi do svakog čovjeka dobre volje. Svojom dosljednošću borio se protiv onih koji su krivo naučavali i željeli uvjetovati obraćenike iz područja gdje nisu živjeli Židovi. Prilika nam je danas zapitati se bijući se u prsa, jesmo li dostojni zvati se Kristovima, jesmo li spremni ljubiti Boga i bližnjega iskreno i zauzeto? Prepoznajemo li vrijednosti u ljudima oko nas i cijenimo li njihova dobra djela? Moramo biti svjesni da uvjet za iskren, životni susret s Kristom nije pripadnost nekom narodu ili kulturi nego živa vjera kako nam se u njemu uistinu objavljuje Bog. Događa se da ostanemo zatvoreni sami u sebe uvjereni da smo uvijek u pravu, isključujući druge. Moramo biti svjesni da spasenje ne ovisi o pripadnosti ovoj ili onoj skupini nego o djelatnoj i hrabroj vjeri u Isusa.