U ovom užurbanom vremenu kad ljudi iz raznih razloga „traže“ razloge za svoje određeno ponašanje pa tako i u ovom vremenu došašća još nas i medijsko „otimanje“ redovite duhovne priprave za Božić odvlači od bitnoga i poziva na praksu potrošnje. Riječ Božja ove 4. nedjelje došašća pred nas stavlja primjer Marije i Josipa koji su slobodno i odgovorno prihvatili vršenje volje Božje u njihovom životu – a za naše dobro.

Obično, kad nam je teško u životu zbog raznih situacija, znamo reći da smo u krizi – bilo duhovnoj bilo materijalnoj. Gledajući povijest čovječanstva imamo dojam da je neprestano aktualna nekakva kriza, nekakvo traženje rješenja da bi se izašlo iz tog stanja. Stoga u svako vrijeme života trebamo sve svoje snage i svu nadu uprijeti da zadobijemo naviješteno spasenje. Izaija u današnjem proroštvu ide do kraja , naviješta da će, po ženi, Bog u liku djeteta pohoditi svoj narod i bit će s njim – Emanuel. Bog će se približiti čovjeku.

Poziv psalmiste na pripravnost za dolazak „Kralja slave“ u našem je vremenu vrlo hrabro izrekao bl. Ivan Pavao II. u svom nastupnom govoru po izboru za rimskog prvosvećenika: „Ne bojte se širom otvoriti vrata Kristu!“ Pitajmo se u ispitu savjesti otvaramo li vrata svog srca za druge, za Boga. Dozvoljavamo li mu da kao voljeni Kralj uđe u život naše obitelji, župe, biskupije, domovine? Jesmo li svjesni da nam Bog dolazi u svakoj pričesti i želi ostati naš Emanuel?

Matej nam u današnjem odlomku svog navještaja pokazuje Mariju i Josipa kao most kojim božansko silazi u ljudsko, nebesko u zemaljsko. Oboje su poučeni od anđela, od Boga poslanog, koja im je zadaća i odgovornost. Trebamo prihvatiti činjenicu da su oni uistinu vjernici čiji primjer trebamo slijediti u svom životu. Nemojmo misliti da je njima bilo lako odlučiti, a imamo i svjedočanstvo da se nisu dugo dvoumili. Njihovo „neka mi bude po tvojoj riječi“ omogućilo je da Sin Božji postane čovjekom, a sve da bismo mi još više postali ljudi, da bismo s vremenom postali i dionici nebeske slave i tako ostvarimo Božji poziv čovjeka na svetost. Ovaj advent, koji je polako iza nas bio nam je ponovni poziv da doprinesemo ostvarenju spasenja jer ono se još uvijek događa. Marija nam je na poseban način u nekoliko važnih trenutaka povijesti spasenja pokazala da se ustrajnost, povjerenje, iskrenost, otvorenost za Boga itekako isplati. Prateći Isusa rasla je u vjeri. U dubini duše bila je sigurna da je on obećani Mesija i to je prenosila svojim bližnjima. Kako nam svjedoče evanđelisti - sve te događaje prebirala je u svom srcu.

Nasljedujmo Mariju u njezinoj dosljednosti, vjernosti, ustrajnosti i poslušnosti. Učinimo da ovog Božića po nama Bog postane bliži čovjeku i čovjek Bogu.