Budući je Galileja bila granična pokrajina na sjeveru Izraelskog kraljevstva, stoljećima su njezini žitelji bili izloženi čestim prodorima poganskih osvajača, progonstvima i miješanju stanovništva. Stoga su „pravovjerni, čisti“ Židovi nerijetko  omalovažavali Galilejce, smatrali su ih nedostojnima. Prorok Izaija upravo njima naviješta da će njima takvima sinuti svjetlost, da će biti radosni jer Mesija će baš njima prvima navijestiti blagovijest – oslobođenje i spasenje. Krist – Mesija je s pravom nazvan Svjetlost i Spasenje, u koga se trebamo čvrsto pouzdati.

Pavao u današnjem odlomku iz poslanice Korinćanima naglašava važnost i nužnost jedinstva kršćanske zajednice, bez obzira tko ju je osnovao, tko u njoj propovijeda – jer sâm Krist ju združuje u jedno. No, da bi se to dogodilo Krist svakom članu zajednice treba biti na prvom mjestu. Već na prvim stranicama Biblije čitamo izvještaje koji nam govore o čovjekovoj podijeljenosti i nejedinstvu zbog njegove oholosti i ograničenosti. Činjenica je da je do podjela među kršćanima u srednjem vijeku došlo upravo zbog oholosti, tvrdoglavosti i krivnje pojedinaca na svim stranama.

U ovim danima molitve za jedinstvo kršćana trebaju nam na pameti biti misli svetog Augustina: „U onom što je nužno – u dogmi i moralu – jedinstvo. U onom što je ostavljeno slobodnom istraživanju i opredjeljenju – sloboda. U svemu pak – ljubav.“

Isus započinje svoje javno djelovanje kad je Ivan Krstitelj nasilno ušutkan. Pozivom na obraćenje od svojih suvremenika, ali i od nas danas, traži otvaranje srca za nešto novo, očekuje promjenu stila života, mentaliteta, svoje naravi. Svojim djelovanjem objavljuje, od proroka naviještanu vladavinu milosrđa i ljubavi Očeve. U Isusovoj propovijedi uz Galilejsko more te kasnije njegovim djelima i riječima, na vidljiv način se Kraljevstvo Božje približilo ljudima. Bog po njemu djeluje na nov i neopoziv način zato što je on Bogu bio poslušan do kraja. U svom poslanju nije želio biti sam, pa među ribarima, običnim ljudima, izabire i poziva svoje suradnike, koji će biti svjedoci naviještanja Božjega kraljevstva. Bio je odlučan i direktan. Svojim pogledom i pozivom tražio je trenutan odaziv učenika. Sve su ostavljali – obitelj, posao. Istina, i njihova je preobrazba donekle završena po poslanju Duha Svetoga. Ta činjenica dokazuje nam strpljivost Učitelja.

S Isusom Ocu poslušnim želimo se i mi na ovoj misi otvoriti Bogu da bismo u svom vremenu i na radnom mjestu, u obitelji svjedočili djelovanje i prisutnost njegovog kraljevstva ovdje i danas. Postavlja nam se pitanje jesmo li mi dovoljno Kristovi učenici, svjedočimo li i mi danas ovdje i sada radost kraljevstva Božjega?