Započeli smo najdulje razdoblje liturgijske godine, vrijeme kroz godinu. Crkva nas potiče na promišljanje i djelovanje, na proživljavanje u vlastitom životu svih onih spasenjskih događaja iz Isusovog javnog djelovanja. On je naš Učitelj, a mi smo njegovi učenici. „Natječimo“ se u nasljedovanju Krista, Spasitelja.

Prorok Izaija svjedoči s kakvim i kojim se teškoćama susreću proroci u svom djelovanju. Često je prisutno osporavanje poslanja u zajednici kojoj naviješta Božju riječ. Pravog proroka ništa ne smije obeshrabriti, jer je svjestan Božjeg poziva, pa svoje propovijedanje i djelovanje temelji na osobnom susretu s Bogom po kojem je izabran i poslan među ljude. Izaija naviješta proroka – Mesiju koji će Ocu privući ne samo Izrael, nego i sve narode svijeta. Kroz stoljeća iza nas i danas se to poslanje ostvaruje u djelovanju Crkve. Isus nas poziva da u radosti i zahvaljivanju vršimo volju Očevu u prosvjetljenju svih naroda.

Pavao je bio neustrašiv prorok, jer je neprestano bio svjestan Božjeg zahvata u njegovom životu i pozivu da bude njegov poslanik među ljudima – apostol. Korinćanima u svojem pismu, a i nama danas, govori da čitavim svojim bićem, svojim životom svjedočimo Krista kao Spasitelja, kao učitelja, kao našeg brata i prijatelja. Svojim pozdravom na početku svog pisma kršćanskoj zajednici u Korintu zapravo Kristovim imenom spaja čitav tada poznat svijet. Grci su, zazivajući „milost“, jedni drugima željeli zdravlje, radost i veselje. Židovi su, znamo, svojim pozdravom „mir“, svojim bližnjima željeli sigurnost, duševnu i tjelesnu smirenost te zadovoljstvo u životu.

Evanđelist Ivan donosi nam dvostruko svjedočanstvo o Isusu - Mesiji. Ivan Krstitelj upućuje svoje učenike na nasljedovanje Krista – Sina Božjega, na kojega je sišao Duh Sveti i ostao na njemu. Nadalje, evanđelist nam donosi vjeru prve Crkve, nakon prvih Duhova, da je Sin Božji oduvijek, a po Blaženoj Djevici Mariji je uzeo naše ljudsko tijelo. Postao je naš Spasitelj, Jaganjac koji oduzima grijeh svijeta. Svojim trpljenjem i dragovoljnom smrću Bog je otkupio svakog čovjeka. Tako je posvetio svako naše trpljenje, naše zalaganje i nastojanje u pomaganju bližnjima. Svojim životom i mi možemo doprinijeti spasenju ljudi. Trebamo se prepustiti Božjem vodstvu poput apostola, dozvoliti Duhu Kristovu da djeluje preko nas. Jedni drugima trebamo uzajamno pomagati i uživati plodove takvog odnosa. Tako se Božja solidarnost prenosi na čovjeka i razvija se. Prihvaćanjem Kristova navještaja spasenja i njegove otkupiteljske ljubavi, noseći brige i poteškoće drugih, ispunjavamo Kristov zakon.