Prošle nedjelje, slaveći Krista-Kralja svega stvorenja, podsjetili smo se da za nas kršćane ljudska život ima smisao i cilj u Kristu raspetom i uskrslom. Sve u njemu dobiva dimenziju vječnosti. Danas, počinjući novu liturgijsku godinu, više mislimo na Isusov drugi dolazak nego na božićno otajstvo. Crkva u Adventu ili Došašću u nama želi pobuditi naše svjesnije i založenije nastojanje da se životom suobličimo Kristu. U ta četiri tjedna poziva nas na novi početak u odnosu s Bogom i bližnjima. Mise zornice na poseban način pomažu nam doživjeti stvarnost iščekivanja, buđenja na novi život. Čitajući redovitije Sveto pismo, čineći djela milosrđa te aktivnim življenjem sakramenata i sudjelovanjem u liturgijskim slavljima sve se više približavamo i kročimo tim putem. Bog nas poziva na angažiranu, djelotvornu vjeru. Mi smo zajednica koja živi od i za obećanja, nadu i iščekivanja. U zbornoj molitvi ističemo da s vjerom iščekujemo Kristov dolazak te molimo kako bismo pravednim životom kročili ususret Kristu.

U prvom čitanju prorok Izaija optimistički prorokuje da će doći vrijeme kad će narodi prihvatiti Boga i slijediti njegove zapovijedi, kad će jedni druge prihvatiti kao braću. Moramo se zapitati radimo li mi dovoljno na tome da se dogodi novo nebo i nova zemlja. Jesmo li dovoljno kvasac u ovom svijetu? Jesmo li svjesni brige koju nam je Bog dao i obaveza koje nam je povjerio u izgradnji svijeta?

Naše se vrijeme idealno povezuje s pozivom svetog Pavla kršćanskoj zajednici u Rimu da se u borbi s djelima tame, zagovornicima razvratničkog života, zaodjenemo imenom Kristovim. Po krštenju smo pozvani odbaciti tamu, grijeh te se opremiti svjetlom i vjerom. Došlo je vrijeme da učinimo nešto lijepo za Boga. Svako jutro trebamo iznova donositi odluku kako želimo da se Krist dogodi u nama u svim situacijama našeg dana – u obitelji, u svakodnevnim poslovima i obavezama, u mojim radostima, u mojem trpljenju, u susretima s drugima, u školi, u igri.

Evanđelist Matej poziva nas na pripravnost za drugi Kristov dolazak. Odgovarajući svojim učenicima  na pitanje o „posljednjim stvarima“ kada će se to dogoditi, kao i uvijek do sada, Isus im ne odgovara direktno, nego ih savjetuje kako živjeti da bi bili spremni za taj drugi dolazak - da budu budni. Crkva kroz povijest poziva i potiče vjernike da s vjerom iščekuju Kristov dolazak i u susret mu idu pravednim životom ispunjen djelima ljubavi. Činjenica da će Kristov dolazak biti iznenadan nimalo nas ne smije ispuniti strahom. Naime, tko je Kristov, tko ljubi bližnjega, tko čini djela milosrđa, tko je odbacio grijeh i živi pravedno zapravo se ni ne pita kad će se to dogoditi – on je uvijek spreman. Štoviše, poput prvih kršćana u radosti i bezbrižnosti iščekuje ponovni susret sa svojim Bogom i zapravo želi da se dogodi što prije. Da bismo živjeli tu razinu vjerničke svijesti (svetosti) i budnosti trebamo se osloboditi ovozemnih „utega“ koji nas pritišću i sputavaju na tom putu izvrsnosti. Odvažimo se te u ovom došašću, obavljajući naše redovite svakodnevne obaveze, dohvatimo barem nešto od te svetosti, naučimo se ljubiti i težiti za onim vječnim dobrima, odbacujući prolaznost i ispraznost koje nam nudi ovaj svijet!