"Božji narod" - list za izgradnju kršćanske zajednice, koji su varaždinski kapucini izdavali prije 40-tak godina, ponovno je pokrenut te mu je u travnju ove godine izašao prvi, odnosno 53. broj.

Kako u uvodniku lista na 56 stranica u boji podsjeća njegov glavni urednik i župnik varaždinske župe sv. Vida fra Goran Rukavina, OFM Cap, "Božji narod" počeo je izlaziti 24. lipnja 1967. godine, dvije godine nakon završetka II. vatikanskog sabora koji je donio velik procvat u pastoralnom djelovanju Crkve, a zadnji 52. broj izašao je u veljači 1972. godine. U njegovo uređivanje i izdavanje bio je uključen velik broj župnih suradnika na čelu s tadašnjim župnikom fra Bonom Zvonimirom Šagijem. List je bio svjedok vremena u kojem su se događale velike promjene u Crkvi, osobito na području liturgije i laičkog djelovanja. Bio je čitan ne samo izvan župe i grada Varaždina, nego i po cijeloj Hrvatskoj i izvan nje. Imao je dvije tisuće pretplatnika, a prestao je izlaziti zbog pritisaka izvan Crkve.

Kako u kolumni najnovijeg broja ističe njegov prvi urednik fra Bono Šagi, župni list povezivali su s Hrvatskim proljećem. Kad je došlo do sloma i progona "proljećara", partija je u Varaždinu svrnula pogled i na taj list. O. Šagi podsjeća kako je uvodnik prvog broja započeo riječima: "Ako je ikada bilo potrebno isticati da je Crkva Božji narod, koji se ne može svesti samo na hijerarhiju, onda je to potrebno osobito u ovom trenutku. Ovo bi moralo postati svjesno svima u Crkvi, a također i izvan nje". Također podsjeća da se u posljednjem 52. broju pod naslovom "Da li je vjerska djelatnost neprijateljska za naše društvo?" osvrnulo na pritiske tadašnjih partijskih struktura na aktivnosti kapucinskog samostana i sam list, jer su mu zamjerali da je "prešao granicu svojih ovlaštenja".

O. Šagi zaželio je listu da i danas bude ono što je i tada bio: medijsko pomagalo za izgradnju kršćanske zajednice. Budući da je na tržištu obilje crkvenih listova, o. Šagi smatra kako je teško biti doista nov i pozitivno izazovan. No, i ovo vrijeme traži na sličan način kao tada posadašnjenje i oživljavanje onog što je II. vatikanskim koncilom započelo. Dokle je došla liturgijska obnova i kako razvijati angažman vjernika, pitanja su koja su i danas aktualna. Kao što je istaknuto već u prvom broju 1967. godine: "Želimo da to bude tribina gdje sav Božji narod može doći do riječi", tako je i najnoviji broj 42 godine kasnije dao ponovno priliku da 30-tak župnih i vanjskih suradnika progovori o bitnim pitanjima kršćanskog i društvenog života današnjeg vjernika. Nastavak je to vrlo živog života te župe od njezina osnutka 1961. godine pa sve do današnjih dana, u kojem je ključnu ulogu odigralo osnivanje suradničkog zbora i uključivanje laika u rad župe na poticaj njezina dugogodišnjeg župnika o. Šagija.

Kao i brojne druge primjerene župne aktivnosti, događanja, susreti, tečajevi, predavanja i tribine, tako je i župni list "Božji narod" za brojne vjernike bio "velika škola vjere i duhovnosti", kako su to istaknuli tadašnji suradnici u najnovijem broju. Prisjetili su se kako se tada list tiskao na tzv. šapirografu, a kasnije na nešto boljem "geštetneru", te su se stranice uvezivale bočnim klamanjem. Župljani su ga sami distribuirali i nudili vjernicima kod svih varaždinskih crkava. Kako je u pet godina prešao župne okvire, list je pretplatom primalo i 200 svećenika iz cijele tadašnje države.

Novi, 53. broj, donosi niz aktualnih i izazovnih tema vezanih uz život vjernika današnjice, od duhovnih tema, kao što su sakramenti, odgoj u vjeri, vjeronauk i iskustva vjernika, do društvenih, kao što su mladi, obitelj, mediji, glazba i ovisnost.

"U ovome širom otvorenome medijskome prostoru, u kolanju različitih ideja, u slikovnom blještavilu i ritmički razigranom svijetu, punom kojekakvih ponuda, itekako je potrebna kritičnost i sposobnost prepoznavanja pravih vrijednosti u svjetlu Božje riječi. Na tom svom temelju u ovom sadašnjem trenutku Božji narod ima najveću šansu", zaključuje u svojoj kolumni fra Bono Šagi.

Jasminka Bakoš-Kocijan