Draga braćo svećenici, đakoni, redovnici i redovnice, braćo i sestre u vjeri!

Svake godine kroz 40 dana pripravljamo se za proslavu vrhunca crkvene godine, vrhunca i izvora naše vjere - Vazmenog otajstva, tj. Isusove muke, smrti i uskrsnuća. To je korizma, vrijeme obnove naše vjere, vrijeme raznih odricanja, vrijeme pokore. U ovoj godini svjetske globalne krize, koja sve više zahvaća i našu domovinu, želim da nas sve duboko prožme duh korizme, ne samo u ovih 40 dana, nego da prožme cijeli naš život. Riječi korizma i kriza su tako bliske; ako izostavimo neka slova iz riječi k(o)riz(m)a, ostaje kriza. No, kriza i nastaje jer čovjek zaboravlja korizmeni duh odricanja i pokore. A "odricanje kroti našu sebičnu narav, otvara nam srce za potrebne po uzoru na Božju dobrotu". Na to nas upozorava 3. korizmeno predslovlje.

Odricanje i pokora nisu, dakle, sami sebi svrhom nego čovjeka podsjećaju da je pokraj njega i drugi čovjek i drugi ljudi. Podsjećaju ga na čovjeka pokraj njega koji je ostao bez zaposlenja, koji je bolestan, koji je od rođenja pa kroz cijeli život potreban tuđe pomoći, koji je gladan, koji je posebno u naše vrijeme potreban svakovrsne pomoći. Stoga korizma nije samo određeno vrijeme unutar crkvene liturgijske godine nego korizma postaje stil života. Takvim stilom života ovom zemljom koračao je Sin Božji Isus Krist.

Korizma je vrijeme kada se toga sjećamo posebno u pobožnosti križnog puta. Ova pobožnost, koja je uvijek bila draga našem kršćanskom puku, a sve više zahvaća i mlade i u našoj biskupiji (preko 800 mladih na dvodnevnom križnom putu od Margečana preko Novog Marofa do Varaždinskih Toplica), znak je ozbiljnosti kršćanskog života. Taj put vodi od nepravedne osude, dragovoljnog prihvaćanja križa i smrti na Kalvariji sve do pobjede, do uskrsnuća. Tim putem išli su mnogi koji su ga željeli nasljedovati, počevši od njegovih učenika apostola, svetog Pavla, čiji jubilej ove godine slavimo i velikog mnoštva kojeg bismo zaista teško mogli izbrojiti, pa do zaštitnikâ naše biskupije sv. Marka Križevčanina i bl. Alojzija Stepinca. Taj stil života u velikoj je suprotnosti sa stilom kojega propagira današnji konzumistički i materijalistički pretežito zapadni bogati svijet. I stoga već II. vatikanski sabor u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu kaže: "Ako, dakle, netko zapita na koji bi se način moglo prevladati to bijedno stanje, kršćani priznaju da se sve ljudske djelatnosti, koje se zbog oholosti i neurednog sebeljublja danomice nalaze u opasnosti, po Kristovu križu i uskrsnuću moraju pročišćavati i usavršavati." (GS 37)

Pozvani smo, dakle, na pročišćavanje i usavršavanje, pozvani smo da postajemo bolji ljudi i bolji kršćani. Pozivam sve nas na zauzetiji život po Evanđelju. Na poseban način pozivam sve volontere i djelatnike u našim Caritasima da ojačaju svoju djelatnost koja će u nadolazećem vremenu itekako biti potrebna.

Nakon plodne korizme želim svima sretan i blagoslovljen Uskrs.

† Josip Mrzljak
varaždinski biskup