U
Županijskoj bolnici u Čakovcu u srijedu 25. srpnja 2007. g. u 68. godini
života, okrijepljen svetim sakramentima, umro je Valentin Horvat, dugogodišnji
orguljaš i zborovođa u župi Sveti Juraj na Bregu.
Rođen
je 10. veljače 1940. godine u obitelji Jurja i Veronike Horvat u Malom
Mihaljevcu. Već sa 16 godina postao je pomoćni orguljaš u franjevačkoj
crkvi sv. Nikole u Čakovcu, a zatim je 1967. godine preuzeo službu orguljaša
i zborovođe u župi Sveti Juraj na Bregu. Sve svoje sposobnosti, znanje
i umijeće ulagao je u liturgijski i glazbeni život svoje rodne župe
posebno se zalažući za zborno višeglasno pjevanje i očuvanje međimurske
pučke crkvene popijevke u liturgiji. Bio je župnikov najbliži suradnik
i član župnog vijeća te je zauzeto sudjelovao u svim župnim aktivnostima.
Sa suprugom Katicom, s kojom se vjenčao 1960. godine, imao je dvojicu
sinova, Tihomila i Milovana, na koje je prenio ljubav prema crkvenoj
glazbi. Tihomil je restaurator orgulja, a Milovan od svibnja 2006. godine
orguljaš i zborovođa u rodnoj župi, gdje je službu preuzeo od svog oca
koji je u travnju iste godine obilježio 50 godina vjernog služenja Bogu
i Crkvi. Zlatni jubilej svog djelovanja u crkvenoj glazbi proslavio
je u crkvi u kojoj je svirao sa svojim župnim zborom kojeg je vodio
dugi niz godina, zborom mladih kojeg vodi sin Milovan, te već sve poznatijim
dječjim pjevačkim kvintetom Horvat kojeg čine njegovi unuci, Tihomilova
djeca Jelena, Filip, Marija i Benjamin, kojima se povremeno pridružuje
i najmlađi brat Bruno, te Milovanova kćer Monika.
Proslavom
zlatnog jubileja kantorstva Valentina Horvata - Japice dana je zahvalnost
Bogu za njegov plodan život u radnom glazbenom, ali i osobnom obiteljskom
smislu. Desetljećima je svojim glasom i zvukovima orgulja mnoge dočekivao
u Božjem hramu u prigodi slavlja sakramenata krštenja, pričesti, potvrde,
vjenčanja, mladih misa i raznih obljetnica, a mnoge je i ispratio na
vječno počivalište pjesmom moleći za njihove duše. Čitav je život slavio
Boga Stvoritelja od kojeg je primio glazbene darove. Ljude oko sebe
oduševljavao je svojom uvijek veselom naravi i pjesmom, osobito međimurskom
popijevkom koju je u svim prigodama radosno darivao drugima. S prvom
suprugom Katicom zajednički je slavio Boga pjesmom do njezine smrti
1995. godine, a radost služenja svojoj najbližoj obitelji do svoje je
smrti podijelio sa svojom drugom suprugom Katarinom. Bio je čitavog
života podrška i pomoć, ne samo svojim najbližima, nego i svojoj drugoj
obitelji - župnoj zajednici kojoj je vjerno služio pola stoljeća darivajući
se neprestano i predano kroz svoju dobrotu i ljubav prema bližnjima.
Pokopan
je u četvrtak 26. srpnja na groblju župe Sveti Juraj na Bregu, gdje
je oproštaju nazočilo mnoštvo vjernika predvođenih sa 14 svećenika na
čelu s predstavnikom Varaždinske biskupije, vlč. Antunom Štefanom. Riječi
zahvale na njegovu plodonosnom životu uputili su predvoditelj mise zadušnice
i sprovodnih obreda vlč. Antun Štefan, domaći župnik preč. Ivan Kozjak,
fra Benko Horvat iz Vukovara i dekan preč. Blaž Horvat iz Koprivnice.
Pjevanje, kojim su se od Japice oprostili njegova obitelj, prijatelji
i brojni vjernici, predvodio je župni zbor, uz nezaobilazno sudjelovanje
dječjeg kvinteta njegovih unuka. (jbk)