U
Selnici je u srijedu 17. listopada 2007. nakon duge i teške bolesti
u 67. godini života okrijepljen svetim sakramentima preminuo uzoran
vjernik Josip Novak.
Rođen
je 13. ožujka 1941. godine u Donjem Koncovčaku na području župe sv.
Marka ev. u Selnici u gornjem Međimurju u pobožnoj obitelji Mije i Marije,
koji su mu u srce usadili duboku i jaku vjeru, koju je živio čitavog
života. Vjenčao se 1970. godine s Terezijom Hrastić, s kojom je dobio
djecu Krunoslava, svećenika Varaždinske biskupije, i Nevenku. Svoju
djecu požrtvovno je s puno ljubavi odgajao u kršćanskom duhu. Supruga
Terezija kroz čitav život bila mu je velika podrška i pomoć, te ga zajedno
s djecom osobito hrabrila u teškoj bolesti. Bio je dobar i brižan suprug
i otac. Plod takvog kršćanskog odgoja bilo je svećeništvo sina jedinca
Krunoslava koji se odlučio za duhovno zvanje, na što je Josip s obitelji
bio iznimno ponosan i zahvalan Bogu. Svojim molitvama i žrtvama Josip
je dopratio Krunoslava do svećeništva, tijekom kojeg ga je pratio molitvama,
osobito za vrijeme poslijediplomskog studija u Rimu i na njegovoj današnjoj
službi predstojnika Ureda za pastoral u medijima Varaždinske biskupije.
Još kao mladić, Josip je teško obolio na pluća te se s tom bolešću junački
nosio kroz čitav život. Zaposlio se u Osiguranju Triglav, gdje je odgovorno
i savjesno radio sve do umirovljenja. Zbog njegovog posla, kojeg je
pošteno, susretljivo i revno obavljao, poznavala ga je čitava župa i
mnogi izvan nje. U slobodno vrijeme bavio se pčelarstvom te je rado
mnogima darivao med za dobro zdravlje, pa je tako redovito darivao i
svog župnika Josipa Horvata i potrebe župe. Dugi niz godina bio je crkveni
odbornik, a neko vrijeme pjevao je i u župnom pjevačkom zboru. Kao crkveni
odbornik marljivo je surađivao sa svojim župnikom te je bio vrlo angažiran
za sve potrebe i aktivnosti župe radi njezinog duhovnog i materijalnog
napretka. Posebno se isticao kao vjerni čitatelj katoličkog tiska redovito
uzimajući nekoliko glasila, a revno je svake godine upisivao pretplatnike
na katolički tisak. U središtu njegovog života bila je euharistija kojoj
se odazivao svake nedjelje i blagdana živeći u punini sakramentalan
život. Kao čovjeku duboke i jake vjere osobna i zajednička molitva i
primanje sakramenata bili su mu izvor snage za svakodnevan život. Dok
god mu je to zdravlje dopuštalo odlazio je na mise u župnu crkvu, primao
sakramente, a sve do smrti živio je po Božjoj riječi i svakodnevno molio,
pa tako i posljednjih tjedana i dana svog života strpljivo noseći križ
teške bolesti u potpunoj predanosti i povjerenju u Boga. Preminuo je
u molitvi u zajedništvu sa svojima najbližima. Bio je brižan suprug,
otac, djed i brat, vrstan suradnik, revan radnik, drag prijatelj i nadasve
dobar čovjek. Njegovom smrću župa Selnica izgubila je zauzetog župljanina
i uzornog vjernika.
Pokopan
je u četvrtak 18. listopada na mjesnom groblju u Selnici, gdje je sprovodne
obrede predvodio mons. Antun Perčić, kancelar Varaždinske biskupije.
O životnom putu svog pokojnog župljanina govorio je župnik Josip Horvat
koji mu je zahvalio za istinsko svjedočenje i dobar primjer vjere, a
pročitano je i pismo s izrazima sućuti službeno spriječenog varaždinskog
biskupa mons. Josipa Mrzljaka. Svetu misu zadušnicu u zajedništvu s
više od 30 svećenika u župnoj crkvi sv. Marka ev. predvodio je mons.
Perčić, koji je uputio obitelji izraze kršćanske sućuti te zahvalio
pokojnom Josipu što je mjesnoj Crkvi darovao svoj uzoran kršćanski osobni
i obiteljski život te sina svećenika, koji je na kraju zadušnog slavlja
zahvalio na zajedničkoj molitvi i brojnim izrazima sućuti. (jbk)