Gotovo deset tisuća ožalošćenih vjernika okupilo se na oproštaju od prvog varaždinskog biskupa mons. Marka Culeja u srijedu 23. kolovoza u parku kod varaždinske katedrale, gdje je zadušno misno slavlje i sprovodne obrede predvodio kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup i metropolit i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, nakon čega je blagopokojni biskup pokopan u grobnicu varaždinskih biskupa u katedralnoj kripti u kapeli Svetog Križa.

Uoči oproštajnog slavlja svećenici Varaždinske biskupije u procesiji s biskupima iznijeli su tijelo biskupa Culeja iz katedrale, gdje je od prethodnog dana bilo izloženo u otvorenom lijesu na odru ispred glavnog oltara Uznesenja Marijina, ispred kojeg je više tisuća vjernika prošlo odajući počast te moleći i pjevajući marijanske i euharistijske pjesme. Na dan oproštaja uz biskupovo tijelo u katedrali su počasnu stražu držali svećenici iz svih 11 dekanata biskupije.

Nakon što je tijelo blagopokojnog biskupa izneseno pred vanjski oltar uslijedila je sveta misa zadušnica, koju je kardinal Bozanić predvodio u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Hrvatskoj nadbiskupom Franciscom Javierom Lozanom, vrhobosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem, te još 32 nadbiskupa i biskupa iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Mađarske, Austrije, Crne Gore i Srbije, a suslavilo je i 330 svećenika iz Zagrebačke metropolije i drugih biskupija te redovničkih provincija. U oproštajnom slavlju sudjelovalo je i više stotina redovnica, a liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi "Chorus angelicus" i "Chorus liturgicus" uz pratnju orguljaša Višeslava Jaklina i puhačkog kvarteta te pod ravnanjem mo. Anđelka Igreca. Nazočni su bili i predstavnici drugih kršćanskih Crkava i vjerskih zajednica te državne i lokalne vlasti, izaslanici predsjednika države i Hrvatske vlade, među kojima i potpredsjednica Vlade ministrica Jadranka Kosor i gradonačelnici Varaždina i Zagreba, Ivan Čehok i Milan Bandić, gradova u kojima je mons. Culej posljednjih 15 godina vršio biskupsku službu. Počasnu stražu tijekom slavlja držali su pripadnici Varaždinske građanske garde, Zrinske garde Čakovec i Turopoljskog banderija.

Samo slavlje započeto je ulaznom pjesmom, pod čijim je geslom i održano oproštajno slavlje: "Hvaliti nam se križem Gospodina našega Isusa Krista, u kojem je spas, život i uskrsnuće naše". Za praćenje slavlja svi vjernici primili su poseban vodič s redoslijedom obreda, pjesama i molitava.

"Bio je uvijek sposoban voljeti"
Kazavši u homiliji kako je naš dragi brat biskup Marko, hodočasnik na putu u dom Gospodnji, stigao na posljednju postaju, kardinal Bozanić istaknuo je da se nalazi u sjeni njemu tako drage katedrale, posvećene Majci Božjoj na nebo uznesenoj, u kojoj je proveo posljednjih devet godina svoje pastirske službe. "Koliko god ovaj rastanak bio bolan, kolike god tjeskobe i žalosti izazivala tjelesna smrt, mi u ovom euharistijskom slavlju slutimo da se našemu Pastiru život mijenja a ne oduzima", rekao je kardinal dodavši da vjera otaca, koju je i biskup Marko žarko navješćivao, prosvjetljuje ne dopuštajući da se žalost pretvori u besmislenu tugu. "Svjedoci smo kako je nezaustavljivi tijek bolesti biskupu Marku skrhao tijelo, ali vjera nam govori: dok se naše smrtno tijelo raspada, priprema se vječni dom preobraženog tijela", poručio je te istaknuo da je biskup Marko svojim boravkom među nama ostavio sjajno i uvjerljivo svjedočanstvo mnogih darova kojima ga je Bog obdario te primjer života po Evanđelju.

Ukratko predstavivši njegov životni put, kazao je da je biskup Marko bio velikodušan i jednostavan pastir, koji je u svojoj svećeničkoj i biskupskoj službi proživio različita iskustva pastoralnog poslanja radeći neumorno i zauzeto. "Uvijek je bio spreman ljubiti, ohrabriti, ne zaboravljajući nikoga. Brižno je bdio izbjegavajući sve što izaziva podjele, a zauzimao se za ono što ujedinjuje i povezuje", naglasio je kardinal te dodao: "Kad nas obuzima Božja ljubav, ona nam pomaže da 'više ne živimo sebi' (usp. Rim 14, 7-9). Na toj je ljubavi biskup Marko sazdao program svoga prezbiterskog i biskupskog života, i ostavio nam snažno svjedočanstvo." Podsjetio je i da je biskup Marko bio dobar otac, sposoban uvijek voljeti. "Zbog toga su ga ljudi voljeli", rekao je te istaknuo da mu je pastoralna ljubav pomogla da se približi svakom čovjeku, brinuo se o konkretnom životu ljudi i odlikovao sposobnošću komunikacije s jednostavnim ljudima: "Time je osvajao vjernike." Podsjetio je da je po dolasku u Varaždin u nastupnoj propovijedi na ustoličenju poručio da njegova "biskupska vlast i služenje žele pridonijeti ostvarenju što intimnije i založenije ljubavi između svakoga kršćanina i Krista, između cijele biskupijske zajednice i Krista". Kazavši kako je od svojih vjernika tražio da mu otvore svoja srca, kardinal je istaknuo da mi dobro znamo da ni u bolesti njegovo srce nije prestalo voljeti.

"Njegovo srce je uvijek pronalazilo novu, neiscrpnu snagu kada se trebalo darivati ljudima, osobito djeci i mladima. Pastoralna ljubav nije nestala, već je jačala u danima njegove patnje, kad mu je slabost uzrokovana bolešću dopuštala da Gospodinu i Crkvi daruje samo svoje raspeto tijelo. Oni koji su bili uz njega svjedoče kako je uvijek sve smireno darivao Gospodinu za svoju ljubljenu biskupiju i cijelu Crkvu", rekao je u homiliji. Podsjetivši da je doista bio bogat put što ga je Gospodin priredio Varaždinskoj biskupiji tijekom prvih početnih godina postojanja pod vodstvom njezina prvog Pastira, naglasio je da je dostatno prisjetiti se brojnih inicijativa koje je pokrenuo te neumornih pastoralnih pohoda vjerničkim zajednicama biskupske obitelji. "Biskup Marko je hodio sa svojom Crkvom savjetujući je i potičući na uzvišene ciljeve kršćanskog života, obraćajući se svima otvorena srca. U tom je neumornom radu, već bolestan, istrošio sve snage", kazao je te kao predsjednik HBK zahvalio biskupu Marku Culeju za službe koje je vršio u raznim tijelima Biskupske konferencije. "Bio je biskup koji je iznutra gradio crkveno zajedništvo i jedinstvo", zaključio je kardinal u homiliji. Na početku euharistijske službe izvedena je pjesma "Znam da moj Izbavitelj živi", koju je za ovu prigodu uglazbio mo. Igrec, dok je tijekom prinosa darova nastupio i Dječji kvintet župe Sveti Juraj na Bregu.

Sućut i blagoslov Svetog Oca
Na kraju svete mise okupljenima se obratio nuncij Lozano koji je kao predstavnik Svetog Oca prenio izraze sućuti pape Benedikta XVI., kojima se i osobno pridružio, upućene generalnom vikaru, rodbini, svećenicima, redovnicima i redovnicama, te mnoštvu vjernika koje se okupilo da molitvom i dubokim poštovanjem isprati svima nama tako dragog preminulog biskupa Marka Culeja: "Sveti Otac s tugom je primio vijest o preranoj smrti preuzvišenog gospodina Marka Culeja, biskupa varaždinskog, te izražava svoju sućut svim svećenicima, redovnicima i vjernicima biskupije, sjećajući se njegovog neumornog apostolskog žara u širenju Radosne vijesti, prvo kao pomoćnog biskupa zagrebačkog, a potom kao prvog biskupa varaždinskog. Njegova Svetost žarko moli milosrdnoga Gospodina da mu udijeli nagradu obećanu vjernim slugama Evanđelja. Članovima obitelji i svima koji oplakuju smrt biskupa Culeja, Sveti Otac u čvrstoj vjeri u uskrsnuće svih u Kristu udjeljuje svoj apostolski blagoslov", stoji u pismu koje je u ime Svetog Oca uputio kardinal Angelo Sodano, državni tajnik njegove Svetosti.

"Bio je velik u svojoj jednostavnosti"
U ime Varaždinske biskupije oproštajne riječi uputio je mons. Ivan Godina, koji je kao generalni vikar bio prvi suradnik biskupa Culeja. Kazao je kako je sav vjerni puk zahvalan Bogu za plemeniti život prvog varaždinskog biskupa: "Hvala Bogu što smo ga imali." Podsjetio je na njegovo predano služenje i poticaje, želju da duhovno rastu i svećenici, kao i svi vjernici biskupije. "Vrata Vašeg doma i srca bila su uvijek otvorena za razgovor, savjet i ohrabrenje", prisjetio se mons. Godina te istaknuo da se nikada nije štedio u očinskoj i pastirskoj brizi. Podsjetio je da je njegovim zauzimanjem izgrađen dom za umirovljene svećenike, a posebnu je brigu i ljubav posvećivao Caritasu, te je širio i oživljavao misijski duh. "Dok danas stojimo ovdje opraštajući se od Vas, osjećamo da naše srce ispunjeno Vašim toplim riječima neće ostati prazno. Svi mi nosit ćemo Vas u srcu kao čovjeka koji nam je bio drag. Sjećat ćemo se Vaših gesta dobrote, razumijevanja za boli i patnje običnog čovjeka, brige za stare i nemoćne u domovima koje ste tako rado posjećivali, kao i skrbi za zatvorenike… Sjećat ćemo se Vaših tako jednostavnih riječi, toplih sličica boli, patnje, sumnje i obraćenja mnogih običnih ljudi koje su izgovorene na Vaš način često dirnule do dna duše svakog od nas. Bili ste veliki u svojoj jednostavnosti. Vaše svjedočenje vjere, Božje ljubavi i milosrđa jednako je duboko dopiralo do djeteta, intelektualca, kao i starca ili starice. Vaše su riječi i djela mnogima bile poticaj da krenu putem obraćenja. Vaše djelovanje i Vaš život mnogima je bio snaga u njihovim bolima i sumnjama. Vaše nasmiješeno lice i vedar duh mnogima je bilo oaza u pustinji njihova života. I sve do zadnjeg daha svog života niste se predavali, Vaše su misli, molitve i čežnje bile usmjerene našem nebeskom Ocu i Majci Mariji te ste zadnjim snagama svoga bića zapjevali: Lijepa si, lijepa", rekao je mons. Godina te zahvalio svima koji su brižnom ljubavlju bili uz njega u danima bolesti, posebno redovnicama i biskupovoj sestri Greti, te Branimiri i Agneti, kao i osoblju varaždinske bolnice i bolnice Rebro u Zagrebu.

U nastavku je pročitao biskupovu oporuku:
"Uvijek sam zahvalan Bogu za dar života, kao i za svećenički poziv, da sam mogao ljudima naviještati Radosnu vijest: da Bog ljubi i želi spasiti čovjeka. Hvala nebeskoj Majci Blaženoj Djevici Mariji, što sam mogao u crkvi Njoj posvećenoj biti kršten i što me svojom majčinskom ljubavlju kroz život pratila! Prema Tebi sam, Majko, uvijek gajio osobitu pobožnost, budi uz mene kada kucne i zadnji čas moga života! Hvala mojim roditeljima koji su u suradnji s Bogom život mi poklonili te svim dobrim ljudima koji su mi na životnom putu dobrotu iskazivali. Sve što sam govorio i živio kao svećenik radio sam s nakanom da Boga proslavim i da vjernici budu radosni što Kristu pripadaju i Crkvi koju je On osnovao. Biskupsku službu sam prihvatio jedino iz poslušnosti prema Crkvi. Nastojao sam ju u ljubavi vršiti koliko god je to bilo moguće. Zahvalan sam braći svećenicima bivše Zagrebačke nadbiskupije, kao i svećenicima Varaždinske biskupije, kojoj me providnost dodijelila da budem prvi biskup, za suradnju i potporu. Sprovod neka bude skroman jer sam se u životu i najviše družio sa skromnim i jednostavnim ljudima. Budući da je zadnje mjesto mog služenja u Varaždinskoj biskupiji, neka u Varaždinu, tom gradu baroka, glazbe i cvijeća, bude i moj počinak dok me zov trublje ne probudi na sudnji dan. Ako sam nehotice koga povrijedio, molim oproštenje, a ja opraštam svima. A ti, Gospodine, budi milostiv meni i kada završi moje ovozemaljsko putovanje pokaži mi svoje lice uskrsnulo."

"Očinski pristupao svakom čovjeku"
U ime laika Varaždinske biskupije riječi oproštaja i zahvale uputio je djelatnik Ordinarijata i vjeroučitelj Vladimir Cesar. "Uvijek ste naglašavali kako važnu zadaću imaju vjernici laici u svakodnevnom životu našega društva. Poticali ste laike na osnivanje katoličkih udruga, čije će djelovanje biti prožeto kršćanskim načelima i zauzimanjem za moralne vrednote. Podržavali ste rad vjeroučitelja i odgajateljica u vjeri, posjećivali župe, škole, dječje vrtiće i obitelji, očinski se zauzimali za nas, te s puno otvorenosti, razumijevanja i istinskog prihvaćanja pristupali svakom čovjeku svojom vedrinom i spontanošću", kazao je Cesar.

Nakon oproštajnih govora biskupovo tijelo u procesiji nadbiskupa i biskupa te rodbine svećenici Biskupskog ordinarijata unijeli su u varaždinsku katedralu, gdje je uz prigodne molitve pokopano u grobnicu katedrale. Nakon blagoslova groba jedan od psalmista dr. Stanko Ilčić, voditelj starijeg katedralnog zbora i njegov školski prijatelj, zapjevao je omiljenu biskupovu pjesmu "Kako si velik, Bože", a oproštaj je zaključen pjesmom "Lijepa si, lijepa, Djevo Marijo", koju je biskup također rado pjevao, uz nju je ustoličen i za prvog varaždinskog biskupa, pa ju je intonirao i na bolesničkoj postelji. Brojni svećenici, redovnice i vjernici pohodili su zatim grob upućujući posljednji pozdrav prvom varaždinskom biskupu, te upisujući u knjigu žalosti niz izraza zahvalnosti, poštovanja i, nadasve, ljubavi.

CJELOVITA HOMILIJA KARDINALA JOSIPA BOZANIĆA

CJELOVIT GOVOR NUNCIJA FRANCISCA JAVIERA LOZANA SA SUĆUTI PAPE BENEDIKTA XVI.

CJELOVIT GOVOR MONS. IVANA GODINE

CJELOVIT GOVOR LAIKA VLADIMIRA CESARA

DUHOVNA OPORUKA BISKUPA MARKA

JOŠ FOTOGRAFIJA S OPROŠTAJA

FOTOGRAFIJE - DRUGI DIO

ZVUČNA DOKUMENTACIJA

pripremila: Jasminka Bakoš-Kocijan