Glazbeni festival Varaždinske barokne večeri, koji je otvoren 17. rujna, zaključen je svečanom misom zahvalnicom u nedjelju 9. listopada u varaždinskoj katedrali Uznesenja BDM. Misno slavlje predvodio je vojni biskup mons. Juraj Jezerinac u zajedništvu s domaćim biskupom mons. Markom Culejem i drugim svećenicima. Tijekom slavlja katedralni zbor i orkestar "Chorus angelicus" iz Varaždina pod ravnanjem Tomislava Fačinija i uz orguljašku pratnju mo. Alena Kopunovića Legetina izveo je djela više domaćih i stranih skladatelja. Misa je započela skladbom Mate Lešćana "Pjevajte, pjevajte Gospodu pjesmu novu", a tijekom slavlja izvedeni su dijelovi mise za troglasni zbor Domenica Zippolija i Hrvatske mise Petra Kneževića, kao i skladbe Ljubomira Galetića, G. F. Telemanna, Heinricha Schutza, J. S. Bacha te Anselma Canjuge.

Pozdravljajući na početku slavlja sve okupljene, osobito predvoditelja mise zahvalnice, suslavitelje i izvođače, kao i sudionike i organizatore festivala, predvođene mo. Vladimirom Kranjčevićem, biskup Culej kazao je kako na završetku 35. Baroknih večeri svetom misom nazočni vjernici žele Bogu zahvaliti za sva lijepa dostignuća brojnih umjetnika glazbenika, duboke doživljaje i drage susrete u protekla tri tjedna održavanja festivala, u koji je uloženo mnogo ljubavi, truda i znanja. Podsjetio je kako je tijekom održavanja festivala u katedrali priređeno nekoliko događanja: 28. rujna proslavljena je koncertom osma godišnjica ustanovljenja biskupije, a slavljena je i sveta misa zadušnica za sve pokojne sudionike i suradnike Baroknih večeri. Naglasio je kako misom zahvalnicom okupljeni žele ne samo zahvaliti Bogu na talentima koje je darovao glazbenicima, već i samim izvođačima što darove koje su primili od Boga dijele s drugima kako bi oplemenili duše drugih i ispunili ih dragocjenim osjećajima.

Zahvaljujući biskupu domaćinu na pozivu i riječima dobrodošlice, biskup Jezerinac izrazio je nadu da sve ono što su brojni posjetitelji tijekom Baroknih večeri doživjeli bude poticaj na sve što je lijepo, dobro i plemenito, prije svega na zahvalnost Bogu od koga dolazi svako dobro. "Neka je hvala Bogu i ljudima koji su glazbom i pjesmom dali svoj doprinos svemu što je lijepo, posebno izvođačima koji su učinili dane ljepšim", istaknuo je biskup.

U propovijedi je vojni biskup rekao:
"Draga braćo i sestre!
Mnogi su od vas uživali prošlih dana u lijepoj pjesmi i glazbi. Pjesma se tijekom povijesti često pratila instrumentima. Tako nam Psalam 150. nabraja niz instrumenata, koji su pratili službu Božju:
"Hvalite Boga u Svetištu njegovu,
slavite ga u veličanstvu svoda nebeskog!
Hvalite ga zbog silnih djela njegovih,
slavite ga zbog beskrajne veličine njegove!
Hvalite ga zvucima roga,
slavite ga harfom i citrom!
Hvalite ga igrom i bubnjem,
slavite ga cimbalima zvučnim,
slavite ga cimbalima gromkim!
Sve što diše,
Gospodina neka slavi!"
To je pjesma čovjeka koji pred djelima Božjim ostaje zanesen, radostan i oduševljen, pa stoga zahvaljuje, raduje se i hvali Boga.
Koliko se značenje pridaje glazbi, poglavito u biblijskoj religiji, dovoljno je spomenuti da je riječ pjevati jedna od najčešće rabljenih riječi u Bibliji. U SZ riječ pjevati pojavljuje 309 puta, a u Novome 36 puta. Naime, kad čovjek stupi u doticaj s Bogom, nije više dostatan govor. U njegovoj prisutnosti titraju područja koja sama od sebe postaju pjesmom. Stoga Psalmist pjeva: "Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citro! Slavit ću te Gospodine, među narodima, među pucima pjevat ću tebi" (usp. Ps 57, 9-10).
Prvi spomen pjevanja nalazimo u Bibliji nakon prolaska Izraelaca kroz Crveno more, kad su se Izraleci oslobodili ropstva. "Tada zapjeva Mojsije s Izraelcima ovu pjesmu Gospodinu u slavu..." (Izl 15,1), čitamo u Knjizi Izlaska.
Tijekom povijesti bilo je uvijek novih Božjih iznenađenja, zbog kojih se stvarale nove pjesme. Sva su ta djela Božja očitovala da Bog nije Bog prošlosti već i sadašnjosti i budućnosti.
Kršćani su već u prvim stoljećima pjevali nove pjesme zbog zbilje koja je bila doista nova, zbog svega onoga što se dogodilo Kristovim uskrsnućem.
Tako se pjesmom slavilo Kristovo božanstvo još u 2. stoljeću. Pjesma Crkve izvire u konačnici iz ljubavi. Ljubav je ona najdublja stvarnost iz koje se rađa pjevanje. Sv. Augustin je rekao: "Cantare amanti est", što znači: "Pjeva onaj koji ljubi".
Braćo i sestre!
Slušamo li Bacha ili Mozarta u crkvi, kod obojice na čudesan način osjećamo što znači gloria Dei - slava Božja. Slušajući njihovu glazbu osjećamo misterij beskrajne ljepote što nam omogućava da Božju nazočnost iskusimo istinskije nego je to moguće u tolikim propovijedima (Ratzinger: Duh liturgije str. 144). Stoga je imao pravo veliki Beethoven kad je rekao: "Kadgod slušam glazbu i pjesmu, ona me diže prema Bogu".
No svaka glazba i pjesma ne dovodi Bogu. To je glazba tzv. mase te tzv. pop - muzika koja je usmjerena prema fenomenu mase. Proizvodi se industrijski i može se okarakterizirati kao kult banalnosti. "Rock" je za razliku od toga izražaj nagonskih strasti koje su u rock-festivalima poprimile kultni karatker, karakter protukulta kršćanskom kultu, (napisao je papa Benedikt XVI.).
Dapače, predstavnici takve glazbe, (poput repera napisao Jay-Z, čije je pravo ime Shawn Carter,) priznaju da tzv. rap-glazba veliča oružje i zločine i tvrde da je to potrebno kako bi se istaknuo problem nasilja- To je kao kad bi netko gasio vatru benzinom).
Pop- glazba banalizira ozbiljnu glazbu. Ona je jedna vrst koktela, mješavina različitih oblika uz treštave bubnjeve i razorne decibele uz pozamašnu mjeru erotike. Stoga možemo reći da "instant jela", a poglavito "instant glazba" ostavlja u svijesti nemir, depresiju, agresivnost. S druge pak strane kultvirana klasična glazba vraća čovjeka njegovim korijenima. Pop- zvijezde su samo loši imitatori jednog Bacha, Beethovena, Mozarta, Haydna, Brahmsa, Brucknera, Wagnera i dr.
Dapače, lijepa glazba je jedna vrst molitve. Blaženi kardinal Stepinac spominje slučaj vojnog svećenika koji je došao u jednu crkvu. Dugo se u njoj zadržao, slušajući orgulje. Pogledao je na kor i ugledao glazbenika -vojnika. "Ova vaša glazba mogla bi se nazvati molitvom bez riječi", reče svećenik. Vojnik je odgovorio: " I ja tako mislim. Kad razmišljam o mojim najmilijima, o mojoj obitelji, poglavito o ocu i majci, onda dođem ovamo i zasviram nešto u čast Bogu i Majci Božjoj. To mi ide bolje od riječi. Dragi Bog zna što želim time reći".
Stoga je hvalevrijedno što su Varaždinske barokne večeri poprimile tradiciju glazbe koja potiče čovjeka na sve što je plemenito, dobro i sveto, na sve što uzdiže čovjeka prema Bogu. Ona se rađa iz ljubavi, koja odgovara na utjelovljenu ljubav Isusa Krista. Kažu da je Haydn bio uvijek preplavljen radošću, kad je pretakao liturgijske tekstove u note i melodiju.
Stoga je potreban odgoj za glazbu. Da bi čovjek shvatio ozbiljnu, klasičnu glazbu, u njoj uživao, za nju se oduševio, mora se od malih nogu uvježbavati, odgajati .(Katolički tjednik broj 38 , od 25. rujna 2005.)
Draga braćo i sestre!
Slušajući mnoštvo instrumenata, svi su oni usklađeni tako da se osjeća kao jedan instrumenat koji će prenositi zvukom, skladbom i harmonijom ono što čovjekova duša doživljava u svojim dubinama.
Čovjek je stvoren da vječno živi; usmjeren je prema vječnosti. Čovjekova pak duša najbolji je prijamnik tih Božji valova, kad im se otvori u svojoj poniznosti. Da bi čovjek mogao otkriti u Božjim djelima ime Božje, mora biti skroman te poput djeteta otvoren Bogu.
U čemu je problem suvremenog svijeta? Gdje je uzrok čovjekove nevjere koja zamračuje misli mnogih ljudi? To je čovjekova oholost, njegova samodostatnost i zatvorenost u samoga sebe.
Čovjek takvih raspoloženja, koji je zatvoren u sebe i samouvjeren, koji ne želi priznati Boga, ne može Boga hvaliti niti slaviti, jer je odviše pun sebe.
Bog se objavljuje malenima, poniznima.
Bog je utisnuo u djela svoja zakone po kojima se ravnaju. Kao što priroda slijedi zakone koje je Bog utisnuo u nju, kako bi ostvarila svoj sklad i ljepotu, tako je Bog obdario čovjeka, kao najodličnije biće na zemlji, zakonitošću, kako bi se u njemu ostvarila slika Božja i ostvario sklad i ljepota, dobrota i mudrost Božja. To je moguće kad čovjek uskladi svoju volju s voljom Božjom; kad prihvati planove Božje koje Bog ima o njemu. I kad se to dogodi tada čovjek postaje biće sklada, biće u kojem vlada mir i radost.
Poljski glazbenik Frederik Chopin otuđio se od vjere i Crkve. Nije primao godinama sakramente. Teško je obolio. Došao mu je u vrijeme bolesti njegov prijatelj svećenik i rekao: "Nešto bih te zamolio". "Što želiš?" upita ga Chopin. "Da bi mi nešto darovao". Chopin ga pita: "Što hoćeš da ti darujem?" Prijatelj mu je odgovorio: "Daj mi svoju dušu". Chopin se zamislio, shvatio je što želi njegov prijatelj svećenik pa je rekao: "Darujem ti je". Chopin se ispovijedio se. Kad ga je nakon dugi niza godina Isus posjetio u svetoj pričesti, kada ga je primio u svoje očišćeno srce i dušu, onda je rekao: "Nalazim se na izvoru radosti".
Braćo i sestre!
Na toj liniji nalazi se i današnje evanđelje. Slušali smo prošlih nedjelja kako se Isus razračunava s farizejima, koji su se opirali Božjem spasenju. Današnje evanđelje govori o kralju koji priprema svome sinu gozbu. Nije teško zaključiti da je riječ o Ocu nebeskom i njegovu Sinu Isusu Kristu. Evanđelist Matej ističe ponovljene kraljeve pozive. No, ljudi se ispričavaju, svaki na svoj način, da ne mogu doći, jer su im važnije male brige. Štoviše, bilo je i takvih otpornika koji su ubili Božje poslanike. I tako Sv. Matej želi naglasiti da je Izabrani narod proigrao šansu te je stoga Bog ponudio svoje spasenje drugim ljudima, odnosno narodima.
U završnici prispodobe evanđelist ističe da i čovjek, kao suradnik Božji, treba dati sve od sebe, kako bi se približio Isusu Kristu. Svatko mu mora pristupiti u milosti Božjoj, poglavito kad se radi o Euharistiji, kao što je to učinio Chopen, da bi na kraju doživio istinsku radost kao plod susreta s Bogom, Isusom Kristom. Isus Krist je izvor radosti i mira. Želim vam svima, braćo i sestre, da vas ta radost trajno prati.
Varaždinske barokne večeri ovim ne završavaju. Ovo je samo jedan predah. Daj Bože da se one nastave u vašim srcima; da nastavite slaviti Boga svojim životom.
Zahvaljujemo Bogu i najodgovornijima ljudima grada Varaždina, te osobito Organizacijskom odboru, koji već desetljećima pomno čuvaju tradiciju održavanja Varaždinskih baroknih večeri; koji na taj način doprinose duhovnom bogatstvu ovog kraja i cjele Domovine.
To je još veći poticaj da se nastavi s tradicijom. Na taj se način pridružujemo svima koji toliko čeznu za duhovnom obnovom, bez koje je nezamisliv napredak jednog naroda, ne samo na duhovnom nego i materijalnom području.
A sada nastavimo glazbom i pjesmom slaviti Boga. Amen"

Na kraju slavlja biskup Culej kazao je kako su Varaždinske barokne večeri u 35 godina svoga postojanja nadišle sam grad Varaždin i proširile se ne samo na Varaždinsku županiju, nego i izvan nje, pa su se ove godine odvijale u pet županija. "Preko svih vas ovaj festival želi se proširiti i dalje, kako bi svi vi ponijeli njegovu kulturu i duhovnost diljem naše domovine. Zahvaljujemo stoga svima koji su pridonijeli njegovom održavanju u ovoj i prethodnim godinama, a među njima je i 35-ero preminulih umjetnika i suradnika festivala", istaknuo je varaždinski biskup, nakon čega je slavlje zaključeno himnama "Tebe Boga hvalimo" i "Lijepa naša domovino" te završnim blagoslovom predvoditelja zahvalne mise, biskupa Jezerinca.

Jasminka Bakoš-Kocijan