ŽIVOTOPIS
Kardinal
Joseph Ratzinger, dosadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere, predsjednik
Papinske biblijske komisije i Međunarodne teološke komisije i dekan
Kardinalskog zbora rođen je 16. travnja 1927. u Marktl am Inn, Njemačka.
Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1951. Njegov otac, policijski časnik,
potječe iz pobožne tradicionalne obitelji zemljoradnika iz Donje Bavarske.
Mladenaštvo je proveo u Traunsteini, a posljednji mjeseci II. svjetskog
rata pozvan je u pomoćnu službu protuzračne obrane. Od 1946. do 1951.,
kada je zaređen za svećenika i počeo predavati, studirao je filozofiju
i teologiju na Sveučilištu u Muenchenu i višoj školi u Freisingu. Doktorirao
je teologiju 1953., te četiri godine kasnije postao sveučilišni profesor.
Predavao je dogmatiku i fundamentalnu teologiju u Freisingu, zatim u
Bonnu od 1959. do 1969., Muensteru od 1963. to 1966. te Tuebingenu od
1966. do 1969. Od 1969. profesor je dogmatske teologije i povijesti
na Sveučilištu Regensburg. Bio je već dobro poznat 1962. godine, kada
u 35. godini života postaje savjetnikom koelnskog nadbiskupa kardinala
Josepha Fringsa na II. vatikanskom koncilu. Između brojnih njegovih
publikacija ističe se "Uvod u kršćanstvo" iz 1968.
U ožujku 1977. papa Pavao VI. imenuje ga nadbiskupom Muenchena i Freisinga,
28. svibnja posvećen je za biskupa te je postao prvi dijecezanski svećenik
nakon 80 godina koji je preuzeo pastoralnu službu velike bavarske nadbiskupije.
Na konzistoriju 27. lipnja 1977. papa Pavao VI. imenuje ga kardinalom.
Papa Ivan Pavao II. imenuje ga 25. studenoga 1981. na čelo Kongregacije
za nauk vjere, predsjednikom Papinske biblijske komisije i Međunarodne
teološke komisije.
Godine 1980. predsjeda 5. općom skupštinom Biskupske sinode, 1983. je
predsjednički delegat na 6. sinodalnoj skupštini. Vice-dekanom Kardinalskog
zbora postaje 6. studenoga 1998., a 30. studenoga 2002. i dekanom. Predsjednik
je povjerenstva za pripremu Katekizma Katoličke crkve te je novi nakon
6 godina rada (1986-92) predstavio Svetom Ocu. U Kuriji je obavljao
službe u Državnom tajništvu (drugi odsjek), Kongregacijama za istočne
Crkve, za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, za evangelizaciju naroda
te katolički odgoj, kao i pri Papinskom vijeću za jedinstvo kršćana
i Papinskom povjerenstvu za Latinsku Ameriku.
Nakon
smrti pape Ivana Pavla II. 2. travnja 2005., na prvim konklavama u trećem
tisućljeću izabran je u utorak 19. travnja za 264. Petrova nasljednika,
uzevši ime papa Benedikt XVI.
Joseph
Alois Ratzinger proslavio je 78. rođendan samo tri dana prije nego što
je izabran za papu. Bio je jedan od najbliskijih suradnika pape Ivana
Pavla II. i jedan od najutjecajnijih ljudi u Vatikanu. Rođen je u Bavarskoj,
u mjestu Marktl am Inn, 16. travnja 1927., a njegove najranije godine
bile su obilježene usponom nacionalsocijalizma.
Otac mu je bio policijski časnik i veliki protivnik nacizma, no njegov
sin se, napunivši 14 godina, morao priključiti Hitler Jugendu jer ga
je na to obvezivao zakon. Nije bio revan član, a o toj epizodi svojega
života i sam je pisao. Kad mu je bilo 16 godina, poslan je na prvi zadatak
– čuvanje tvornice BMW nedaleko od Munchena.
Slijedi
vojna obuka u vojnom kampu u Mađarskoj. Dezertirao je u travnju 1944.
iako je to bilo kažnjivo smrću, a godinu dana nakon toga proveo je neko
vrijeme u savezničkom zarobljeničkom logoru. Iste godine u lipnju zajedno
s bratom Georgom upisuje se na bogosloviju, a za svećenike ih je zaredio
munchenski kardinal Faulhaber šest godina poslije.
Vrlo
brzo počinje svoju akademsku i teološku karijeru, pa već 1959. postaje
profesor teologije u Bonnu. Nakon četiri godine odlazi na munstersko
sveučilište, a 1966. preuzima katedru dogmatske teologije na sveučilištu
u Tubingenu. Već tada njegova tradicionalistička uvjerenja bila su jasno
definirana, to više što je tada u Tubingenu vladala potpuno liberalna
atmosfera. U Bavarsku se vraća 1969. godine na sveučilište u Regensburgu.
U
tom razdoblju Joseph Ratzinger sudjelovao je i u radu Drugog vatikanskog
koncila, i to kao teološki savjetnik kolnskog nadbiskupa Josepha Fringsa.
Godine
1972. počinje izdavati teološki časopis Communio koji vrlo brzo postaje
jedan od vodećih časopisa katoličke teološke misli. Pet godina poslije,
u ožujku 1977., papa Pavao VI. imenuje ga nadbiskupom Munchena i Freisinga,
a u lipnju te godine postaje i kardinalom, jednim od četrnaestorice
koje je imenovao Pavao VI.
Njegova
karijera u Vatikanu počinje 25. studenoga 1981. godine, kada ga Ivan
Pavao II. imenuje prefektom Kongregacije za nauk vjere. Početkom sljedeće
godine daje ostavku na mjesto munchenskog nadbiskupa i postaje kardinal
biskup Ostije, a prije tri godine imenovan je i dekanom kardinalskoga
zbora. Oni koji su dobro poznavali Ivana Pavla II. i samog Ratzingera
tvrde da su njih dvojica bili istinske srodne duše i “braća po intelektu”.
Ratzinger
je Ivanu Pavlu II. bio desna ruka, najbliskiji prijatelj, a tijekom
njegovih teških zdravstvenih kriza preuzimao je na sebe mnoge od njegovih
dužnosti.
Iako
je neprekidno izjavljivao da bi se najradije povukao u kakvo mirno bavarsko
seoce i tamo se bacio na teološka domišljanja i pisanje knjiga, u posljednje
vrijeme Ratzinger je bliskim prijateljima u nekoliko navrata kazao da
je “spreman prihvatiti dužnost koju Bog pred njega stavlja”.
Novi
papa Benedikt XVI., osmi papa u povijesti koji dolazi iz Njemačke, tečno
govori deset jezika i ima sedam počasnih doktorata. Vrstan je pijanist
i strastveni ljubitelj Beethovena.