NAŠI POKOJNICI

Stjepan Godina

U petak 1. listopada 2004. g., okrijepljen svetim sakramentima, blago je u Gospodinu preminuo Stjepan Godina iz Domašinca. Rođen je 31. kolovoza 1928. godine od oca Antuna i majke Cecilije, r. Malović. Kršten je već idućeg dana u župnoj crkvi Svih svetih u Dekanovcu te je živio i rastao u obitelji predane kršćanske vjere. Vjenčao se 31. siječnja 1951. godine s Rozalijom, r. Sečan, s kojom je u bračnom zajedništvu imao četvero djece: Ivana, svećenika i danas generalnog vikara Varaždinske biskupije, Mariju te blizance Antuna i Dragutina.

Živjeli su složno, skromno i samozatajno vjerničkim životom s velikim pouzdanjem u Božju volju. Njihov zajednički život prekinut je Stjepanovom iznenadnom smrću u zagrebačkoj bolnici, gde je bio na liječenju od teške bolesti. Kao čovjek vjere i nade i Stjepan se nadao ozdravljenju, no svjestan težine bolesti spremno se predao u Božje ruke, kao što je to činio i svog čitavog života. S obzirom da je niz godina bio zauzeti član crkvenog odbora, odnosno župnog pastoralnog vijeća, na nesebičnom doprinosu rastu župnog zajedništva i odanosti Crkvi zahvalio mu je na oproštaju domaći župnik Ivan Mikulan. Sprovodne obrede u nedjelju 3. listopada na domašinečkom groblju predvodio je varaždinski biskup mons. Marko Culej, a sudjelovalo je više od 50 svećenika. Uz obitelj i rodbinu, nazočno je bilo i 20-tak redovnica te mnoštvo ljudi, koje je došlo Bogu zahvaliti za Stjepanov život te podijeliti žalost s obitelji.

Nakon pokopa u župnoj crkvi Svih svetih u Dekanovcu svetu misu zadušnicu predvodio je biskup Culej, koji je istaknuo kako je Stjepan bio čovjek vjere koju je svjedočio svojim vlastitim životom. Kazavši da čovjek nije smrću izgubljen, nego je njome u Bogu zaštićen, biskup je naglasio kako čovjek ispunjen vjerom napušta prolaznost života ovog svijeta i stječe neprolaznost života u Bogu. Za čovjeka vjere smrt je ispunjenje života jer se njome čovjek rađa za vječnost u radosnom trenutku susreta s Bogom, svojim stvoriteljem. Stoga je i Stjepan, duboko svjestan da vjerovati znači povjeriti život Bogu, svoj život istrošio služeći Bogu predanošću za druge, za svoju obitelj i župnu zajednicu, rekao je biskup zahvalivši mu na svemu što je učinio svojim nesebičnim sebedarjem. U ime obitelji na kraju je riječi oproštaja i zahvale uputio Stjepanov sin mons. Ivan Godina.