NAŠI POKOJNICI

Petar Sajković

U Pitomači je u 77. godini života iznenada 21. prosinca 2004. g. blago u Gospodinu preminuo Petar Sajković. Rođen je 28. lipnja 1928. godine u Suhoj Kataleni, župa Kozarevac. Godine 1956. vjenčao se sa Slavom Franjić iz Otrovanca u župi Pitomača. U složnom i sretnom zajedništvu braka sa Slavom, s kojom je živio u Pitomači, rođena su djeca Branko, danas svećenik Varaždinske biskupije i župnik u Strahonincu, i kćer Marijana. Petar se niz godina bavio poljoprivredom, a kasnije je jedno desetljeće bio mlinar obrtnik. Također je deset godina radio u GK "Međimurje" kao tesar. Čitav svoj radni i životni vijek marljivo je i strpljivo radio nastojeći za svoju obitelj osigurati skromne, ali prikladne životne uvjete, ne zanemarujući ni duhovni život, sebe osobno i svoje obitelji. Predanost Bogu i privrženost Kristovoj Crkvi te redovita obiteljska molitva donijeli su i plod u duhovnom zvanju sina jedinca. Zbog nemogućnosti da dalje privređuje radom za svoju obitelj, Petar je od 1990. godine bio u invalidskoj mirovini, a godine 1993. obitelj je snašao i prerani gubitak voljene supruge i majke Slave.

Sprovodne obrede 22. prosinca na mjesnom groblju u Pitomači vodio je mons. Antun Perčić, kancelar Varaždinske biskupije, zajedno s pokojnikovim sinom vlč. Brankom Sajkovićem te još 15-tak svećenika. Među brojnim vjernicima koji su došli Bogu zahvaliti za Petrov život, izraziti sućut i podijeliti žalost s obitelji, bili su i oni iz župe Strahoninec kod Čakovca, gdje je već niz godina njegov sin Branko na službi župnika. U oproštajnom govoru župnik u Pitomači vlč. Mato Vonić podsjetio je na Petrov životni put, istaknuvši kako je bio jednostavan čovjek vjere koji je redovito dolazio na nedjeljne i blagdanske svete mise svjedočeći svoju vjeru i povezanost sa župnom zajednicom. Zahvalio mu je na svom doprinosu u životu župe te na susretima i razgovorima koje su podijelili kod crkve prije svetih misa. Svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Vida nakon sprovoda predvodio je kancelar Perčić u zajedništvu s drugim svećenicima zahvalivši pokojnom Petru na predanom vjerničkom životu te na daru sina svećenika mjesnoj varaždinskoj Crkvi.