NAŠI POKOJNICI

Ivan Pivar

Ivan Pivar, uzorni vjernik iz Nedelišća, preminuo je u nedjelju 3. svibnja 2009. okrijepljen svetim sakramentima u 96. godini života.

Rođen je 11. listopada 1913. u Nedelišću u vjerničkoj obitelji od oca Ivana i Marije, rođ. Dominić. Kršten je već idućeg dana, a potvrdu je primio 1935. po rukama zagrebačkog nadbiskupa koadjutora dr. Alojzija Stepinca. Godine 1947. stupio je u kršćanski brak s Agatom Blazinarić iz Nedelišća s kojom je imao četvero djece od kojih je dvoje živih, Ivan i Slavica. Njihov kratak zajednički život iznenada je prekinut Agatinom smrću nakon poroda 1951. godine. Ivan je ostao s četvero malene djece te se ponovno oženio, a za ženu je uzeo Amaliju Lesar, također iz Nedelišća s kojom je imao dvoje djece, sina Josipa, koji je postao svećenik, te kćer Danicu. Sa ženom Amalijom živio je složno, skromno i samozatajno vjerničkim životom s velikim pouzdanjem u Božju volju. Amalija je preminula 1997. godine te je od tada živio kod djece u Nedelišću.

Pokopan je u utorak 5. svibnja na mjesnom groblju u Nedelišću. Sprovodne obrede predvodio je mons. Ivan Godina, generalni vikar Varaždinske biskupije, uz sudjelovanje 15 svećenika i đakona. Od pokojnog Ivana oprostila se obitelj, rodbina, te brojni vjernici Nedelišća i Podturna, gdje je njegov sin Josip na službi župnika. Mons. Godina podsjetio je kako se vidljivom smrću čovjeku život ne oduzima, nego ga Kristovim uskrsnućem od mrtvih mijenja na bolje. Pročitao je pismo varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka, kojim je uputio izraze sućuti. U pismu je biskup naglasio da su u uskrsnom vremenu, kada se na poseban način slavi Kristova pobjeda na smrću, vjernici pozvani vjerovati kako smrt nije kraj života, već novi početak pravoga života, i to onoga vječnoga. Izrazio je uvjerenje da se i pokojni Ivan kroz toliko lijepi broj godina života, prožetog vjerom i nadom, pripremao za novi i bolji život čineći brojna dobra djela za sve s kojima je živio i bio okružen. O pokojnom Ivanu govorio je domaći župnik Nikola Samodol koji je istaknuo da je ponajprije bio čovjek vjere, i to ne samo zato jer je primio i primao sakramente, nego i zato jer ih je živio u svom životu. Podsjetio je da nije bio veliki učenjak, ali je u svojoj vjeri i ljubavi prema Bogu bio velik svjestan da je dobro činiti dobro, a loše činiti loše. Živio je u svojoj malenosti i poniznosti baveći se poljoprivredom kako bi prehranio svoju obitelj. Svojim je životom svjedočio ono što je povjerovao.

Nakon pokopa misu zadušnicu u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Nedelišću predvodio je mons. Godina u zajedništvu s Ivanovim sinom Josipom i drugim svećenicima.