Z A N I M LJ I V O S T I

Nedelišće - Zadar: 50. obljetnica redovništva fra Vinka Oreškog
Goričan: Zlatni pir supružnika Malović
Nedelišće: Zlatni pir supružnika Kresinger
Nedelišće: Otac svećenika u 100. godini života

NEDELIŠĆE - ZADAR

Zlatni jubilej fra Vinka Oreškog

Na svetkovinu svetog Josipa 19. ožujka 2004. u samostanu franjevaca trećoredaca u Zadru 50. obljetnicu polaganja vječnih zavjeta obilježio je fra Vinko Oreški, časni brat, rodom iz Nedelišća. Zlatni jubilej redovništva proslavio je zahvalnom svetom misom u crkvi zadarskog samostana svetog Mihovila sa svojom subraćom redovnicima. Fra Vinko već četvrt stoljeća na službi je u Zadru, a niz je godina bio i u samostanu trećoredaca u Zagrebu na Ksaveru, kao i drugim samostanskim kućama radosno živeći i predano djelujući za posvećenje duša.


Na slici: fra Vinko sa svojim sestrama, Terezijom Sudec iz Nedelišća i s. Konradinom (Jelenom) Oreški

Ovaj vjeran i skroman redovnik dolazi iz vrlo brojne obitelji Jelene i Mirka Oreški iz Nedelišća. I njegova je rođena sestra Jelena Oreški osjetila poziv za duhovnim zvanjem. Kao redovnica primila je ime Konradina, djelovala je u nekoliko uršulinskih samostana, a već niz godina radosno službuje u samostanu u Varaždinu. Jubilejske 2000. godine i sama je obilježila zlatni jubilej - 50. obljetnicu polaganja vječnih zavjeta. Mladima poručuje da se za milost svetog poziva ne boje slijediti Krista. I Vinkov rođeni brat Antun također je odabrao duhovno zvanje. Službovao je kao časni brat u više samostana franjevaca trećoredaca. Na žalost, fra Antun je iznenada preminuo u 50. godini života.

 

~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~

 

GORIČAN

Roditelji svećenika Varaždinske biskupije
proslavili 50. obljetnicu braka

Jelena i Florijan Malović iz Goričana proslavili su pedesetu obljetnicu braka u subotu 20. prosinca 2003. godine u krugu svojih najmilijih. Svetu misu zahvalnicu, tijekom koje su slavljenici obnovili svoja bračna obećanja ljubavi i vjernosti te Bogu zahvalili za zajedničkih i plodnih pedeset bračnih godina, u župnoj crkvi sv. Leonarda u Goričanu predvodio je njihov sin vlč. Nenad Malović, svećenik Varaždinske biskupije, koji se nalazi pred doktoratom filozofije na Teološkom fakultetu u austrijskom Innsbrucku.


Slavljenici s obitelji
Nakon svete mise, tijekom koje je Nenadu asistirao đakon Karlo Šimek, slavlje zlatnog pira nastavljeno je uz zajedničku večeru, za vrijeme koje su najmlađi recitacijama opisali svoje osjećaje prema baki i djedu. Osim Nenada, Jelena i Florijan imaju i djecu Josipa, Mariju, Nadicu i Anicu, kao i 15 unuka te 2 praunuka. Inače, oba supružnika aktivna su u životu župne zajednice, Jelena u župnom zboru, a Florijan u župnom vijeću.

 

~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~

 

NEDELIŠĆE

Bivši zvonari župne crkve u Nedelišću
proslavili 50. obljetnicu braka

Terezija i Ivan Kresinger iz Nedelišća obilježili su pedesetu obljetnicu braka u petak 9. siječnja 2004. g., na dan kada su se i vjenčali prije pola stoljeća. Zahvalno misno slavlje predvodio je u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Nedelišću domaći župnik vlč. Nikola Samodol zajedno s kapelanom vlč. Mladenom Vukom. Svetom misom supružnici su zahvalili Bogu za 50 zajedničkih godina tijekom kojih su unatoč brojnim iskušenjima ostali u kršćanskom braku.


Slavljenici s kćeri i unucima te predvoditeljima svete mise
Župnik Samodol poručio je slavljenicima da i nadalje s Božjim blagoslovom i predanjem u Božju volju provedu ostatak života u zdravlju, veselju i miru.
Svetoj misi nazočni su bili njihovi najbliži, među kojima i kćer Mirjana te unuci Robi i Goran.
Terezija i Ivan dugi niz godina bili su zvonari župne crkve u Nedelišću, a i danas su bliski župnikovi suradnici. Na žalost, život im nije bio lagan jer su doživjeli nekoliko iskušenja i tragedija, poput gubitka djevojčice u prometnoj nesreći, a Ivan je nekoliko godina zbog "verbalnog delikta" bio na odsluženju kazne na Golom otoku. Predani u Božju volju i providnost i unatoč životnim poteškoćama doživjeli su slavlje zlatnog pira.

 

~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~

 

NEDELIŠĆE

Otac svećenika Varaždinske biskupije
proslavio ulazak u 100. godinu života
Misnim slavljem u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Nedelišću i okupljanjem mnogobrojne obitelji u subotu 29. studenoga 2003. g. Franjo Horvat iz Nedelišća obilježio je ulazak u 100. godinu života. Svetu misu u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Nikolom Samodolom i slavljenikovim sinom preč. Josipom Horvatom, župnikom u Vratišincu, predvodio je dekan Gornjomeđimurskog dekanata mons. Leonard Logožar. U propovijedi je mons. Logožar istaknuo kako misnim slavljem slavljenik želi zahvaliti Bogu za sve godine života i primljene milosti, dodavši kako zahvaljivati znači slaviti Boga za dar života i sva djela kojima prati čovjeka. Govoreći o teškom i neizvjesnom životu slavljenika, koji je kao kovač kovao kruh svagdašnji za mnogobrojnu obitelj, mons. Logožar podsjetio je kako se u svom životu držao savjeta majstora kovača kod kojeg je učio zanat, a to je da poštuje oca i majku i živi kreposno. Pritom je upitao okupljene da li i danas kršćanski obrtnici i poduzetnici tako savjetuju mlade naučnike ili im daju svakakve druge savjete, samo ne one o poštivanju roditelja i životu u slozi, ljubavi i solidarnosti. Na kraju je pozvao nazočne da mole za slavljenika da mu vjera bude snaga do kraja i da ostane u Bogu jer svaka slavljenikova molitva i krunica je korisna i donijet će roda.
Na kraju svete mise, a uoči obiteljskog slavlja, predstavnici Turističke zajednice općine Nedelišće, predsjednik Franjo Soldat i član Turističkog vijeća Ljudevit Bošćak, uručili su prigodan dar najstarijem muškom župljaninu i stanovniku općine.
Unatoč godinama vitalan i uvijek dobro raspoložen slavljenik rodio se 10. listopada 1904. godine u Kuršancu. Bio je treće dijete u obitelji Amalije i Stjepana Horvat, koji su imali desetero djece.


(Slijeva): župnik Samodol, sin Josip Horvat s ocem i mons. Logožar


Franjo Horvat u 100. godini života


Sa sinom svećenikom
U skromnom i poštenom obiteljskom okruženju završio je 1911. godine šest razreda mađarske škole u Kuršancu pa se još i danas služi i mađarskim jezikom. Kasnije je izučio kovački zanat u Kuršancu, a u Zagrebu je položio ispit za potkivača, da bi na kraju položio i majstorski ispit. Nakon zaposlenja u Čakovcu i Varaždinu 1939. od svog je majstora otkupio kovačku radionicu i započeo kao obrtnik. U to vrijeme oženio se sa Rozinom Vuković iz Nedelišća te su imali šestero djece, i to kćeri Vjekoslavu i Mariju te sinove Josipa, Ivana, Rudolfa i Franju. Od 1938. sa suprugom i djecom živi u Nedelišću, a iz njegove radionice u Kuršancu izašli su mnogi plugovi, brane, puno je kotača drvenih kola okovao te je izrađivao i druge poljoprivredne alate. Kao obrtniku nije mu bilo lako u ondašnjem sustavu, posebno nakon što mu se jedan sin odlučio za svećeničko zvanje. Prisjećajući se napornih dana kada se radilo od jutra do mraka kaže da je kovački kruh najteže zaslužiti. Bio je osnivač vatrogasnog društva u Kuršancu i dugogodišnji vatrogasni zapovjednik. Kaže kako je tajna dugog života pošten odnos prema svima i svemu, od obitelji do posla, kao i u ustrajnoj vjeri u Boga od kojeg dolaze snaga i mir. Život nakon smrti supruge provodi u Nedelišću gdje ga svi cijene i poštuju, a djeca, 15 unuka i 16 praunuka rado posjećuju.