VARAŽDIN - ASIZ - RIM - PADOVA - VARAŽDIN

Vjernici iz Varaždinske biskupije sudjelovali
na Zahvalnom hrvatskom hodočašću u Rim

OBAVIJEST O NABAVI FOTOGRAFIJA

220 vjernika iz različitih krajeva Varaždinske biskupije sudjelovalo je na Zahvalnom hrvatskom hodočašću u Rim, koje je održano od 6. do 9. studenoga u organizaciji Hrvatske biskupske konferencije. Hodočasničko putovanje mjesne varaždinske Crkve koordinirao je povjerenik za organizaciju mons. Ivan Godina, generalni vikar Varaždinske biskupije. Hodočasnici iz Varaždinske biskupije, među kojima je bilo i 11 župnika iz župa biskupije i 8 redovnica, na put su krenuli u četiri autobusa u večernjim satima u srijedu 5. studenoga ispred Biskupskog ordinarijata u Varaždinu. Međimurske hodočasnike u dva su autobusa vodili generalni vikar mons. Ivan Godina u suradnji s vjeroučiteljem Josipom Posedijem te kancelar mons. Antun Perčić, varaždinske hodočasnike vodila je sestra uršulinka Klaudija Đuran, a one iz Podravine vjeroučitelj Tihomir Golub. Svi su oni poučnim i stručnim, ali pristupačnim obrazloženjima tumačili gotovo svaki djelić hodočasničkog putovanja. Na početku svim sudionicima hodočašća podijeljeni su liturgijski vodič, mali vodič po Rimu Ivana Šaška te prigodni hodočasnički šal. Višesatno noćno putovanje do Asiza, u koji se stiglo idućeg jutra, bilo je ispunjeno molitvama, pjesmom, međusobnim upoznavanjem i razgovorom, kao i povremenim sklapanjem očiju u neizbježan san.

A S I Z

Po dolasku u Asiz, grad utemeljitelja franjevačkog reda - svetog Franje Asiškog, sveca osobito štovanog unutar Crkve u Hrvata, hodočasnici su posjetili veličanstvenu baziliku svetog Franje, te se pomolili na svečevu grobu. Molitvama se zastalo i pred križem svetog Damjana s kojeg je Krist pozvao Franju da obnovi "Crkvu koja se ruši". Već samo razgledavanje znamenite bazilike svetog Franje u hodočasnicima je budilo poseban osjećaj vjere i pripadnosti svetoj katoličkoj i apostolskoj Crkvi, koji je još više učvršćen kasnijim višednevnim obilaskom temelja kršćanstva u Vječnom gradu. No, prije polaska za Rim hodočasnici iz Varaždinske biskupije okupili su se zajedno s više od dvije tisuće vjernika iz Zagrebačke, Zadarske i Đakovačke (nad)biskupije na misnom slavlju u gornjoj bazilici svetog Franje. U nazočnosti hodočasničkog mnoštva misno je slavlje predvodio zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa, potpredsjednik Hrvatske biskupske konferencije, koji je pozdravljajući okupljene podsjetio na temeljne razloge Zahvalnog hrvatskog hodočašća u Rim. Pozvao je nazočne da ih prožme duh svetog Franje, koji svojim vlastitim primjerom svjedoči kako u svakodnevni život unijeti duhovnu snagu koju daje Krist, Sin Božji. Pritom je istaknuo da se sveti Franjo odazvao Kristovu pozivu te donio novi duhovni uzlet Crkvi. Pozvao je okupljene da se odupru slabosti shvaćanja i življenja Evanđelja potaknuvši ih na obnovu Božjeg hrama u sebi samima. "Neka to bude zadatak za sve nas kako bismo povratili žar Kristovoj Crkvi. Vjerodostojno življenje Evanđelja i prihvaćanje životnog križa, odnosno oslobađanje od navezanosti za prolazno i materijalno, temeljni je zadatak svakog kršćanina. Toliko smo autentični kršćani, koliko otvaramo svoje srce Kristovu križu, jer križ je zapravo drugo ime za Božju ljubav prema čovjeku. Stoga molite ovom prilikom za Božju milost kako bismo razumjeli dimenziju spasiteljskog i otkupiteljskog križa, po kojem nam je darovana Ljubav jer bez križa koji treba biti sastavni dio života svakog kršćanina, nema duhovnog uzleta ni napretka", zaključio je nadbiskup Prenđa. Nakon misnog slavlja hodočasnici su razgledavanje grada svetog Franje zaključili obilaskom crkve svete Marije od Anđela, u čijem se središtu nalazi crkvica Porcijunkula, koju vjernici pohađaju molitvama kako bi zadobili potpuni oprost od grijeha, koji je od Svetog Oca za spas svih duša izmolio sveti Franjo.

R I M

U rano poslijepodne hodočasnici su se uputili prema Rimu, kamo se stiglo u večernjim satima. Smještaj je organiziran na četiri lokacije u samom središtu Rima u blizini glavnog željezničkog kolodvora Termini. Nakon večere i 24-satnog putovanja uslijedio je zasluženi noćni odmor. U petak 7. studenoga nakon doručka i okupljanja autobusi su hodočasnike prevezli do Vatikana, gdje su tijekom više od dva sata razgledani vatikanski muzeji, odnosno različite zbirke najvrednijih izložaka u raskošnim prostorijama vatikanskih palača. Kao što je poznato, vatikanske palače čuvarice su izuzetnog umjetničkog blaga koje su razni pape stoljećima prikupljali i primali na dar. Prilikom obilaska palače hodočasnici su se poput svih ostalih znatiželjnika i turista najdulje zadržali upravo u Sikstinskoj kapeli izgrađenoj u drugoj polovici 15. stoljeća po nalogu pape Siksta IV. Zidove i strop kapele oslikali su najpoznatiji talijanski slikari renesanse motivima Starog i Novog zavjeta. Svod kapele remek djelo je tada mladog slikarskog genija Michelangela, koji je nanizao devet fresaka o postanku svijeta, među kojima je svjetski poznata freska "Stvaranje čovjeka" - odnosno dodir Stvoritelja i Adama. Više od 20 godina kasnije u svojoj zreloj stvarateljskoj fazi Michelangelo je oslikao zid glavnog oltara motivima "Posljednjeg suda". Riječ je o neponovljivom veličanstvenom djelu koje svakog posjetitelja ostavlja gotovo bez daha jer je autor naslikao oko 300 likova udahnuvši im neopisivu dramatičnost. Današnji posjetitelji uživaju u restauriranim freskama, čija je obnova trajala od 1980. do 1994. godine te nakon temeljita čišćenja rezultirala gotovo neočekivanim iskazom dotad skrivenih žarkih boja. Od izgradnje, u Sikstinskoj kapeli održavaju se izbori papa, tzv. konklave, a rezultati glasovanja kardinalskog zbora objavljuju se puštanjem dima iz dimnjaka kapele. Ako je glasovanje bilo neuspješno, dim će imati crnu boju zbog posebnih dodataka, a ako je novi papa izabran, tada će se spaliti samo glasački listići, pa će izaći bijeli dim.
Nakon obilaska vatikanskih muzeja svima je omogućeno slobodno vrijeme za objed i kupovinu prigodnih suvenira, a kasno poslijepodne hodočasnici su se uputili podzemnom željeznicom prema "Stazione Termini" i dalje prema bazilici svete Marije Velike. Riječ je o četvrtoj rimskoj crkvi po veličini te najvećoj među crkvama posvećenima BD Mariji. Sagrađena je po želji pape Liberija koji je 356. godine sanjao Bogorodicu kako mu naređuje da izgradi crkvu tamo gdje će idućeg dana pasti snijeg. Snijeg je pao 5. kolovoza, pa se na taj dan slavi i blagdan Gospe Snježne. Bazilika svete Marije Velike trobrodna je raskošna građevina, ima najveći zvonik u Rimu, strop je pozlaćen prvim zlatom donesenim iz Amerike, a iza rešetki pred glavnim oltarom nalaze se relikvije betlehemskih jaslica u koje je bio položen Isus. Crkva je podignuta u ozračju Efeškoga ekumenskoga koncila 431. godine, na kojem je BD Marija nazvana Bogorodicom glasom jasnoga crkvenog nauka. U toj je crkvi papa Hadrijan II. odobrio svetima Ćirilu i Metodu, slavenskim apostolima, misionarsko djelovanje i liturgiju na staroslavenskom jeziku. U njoj su također svoje mlade mise služili kardinali Alojzije Stepinac i Franjo Šeper.

Prvo zajedničko misno slavlje u bazilici svete Marije Velike

U bazilici svete Marije Velike slavljena je večernja sveta misa koju je za sve hrvatske hodočasnike predvodio kardinal Josip Bozanić zajedno sa svim hrvatskim biskupima i velikim brojem svećenika. Misnom slavlju prethodio je duhovno-meditativni program. Okupilo se više tisuća hrvatskih hodočasnika kako bi zajednički zahvalili Bogu na milostima iskazanim prema hrvatskom narodu u tijeku pontifikata pape Ivana Pavla II. U uvodu mise okupljene je pozdravio riječki nadbiskup predsjednik Organizacijskog odbora hodočašća mons. Ivan Devčić preporučivši da se molitve u tijeku hodočašća posvete slozi za Domovinu te njezin duhovni i materijalni napredak kako bi uistinu bila blagoslovljeni dom za svakog čovjeka. Najavljujući sutrašnji susret sa Svetim Ocem, nadbiskup Devčić kazao je kako će u zajedničkoj zahvali papi Ivanu Pavlu II. za ljubav prema hrvatskom narodu biti okupljena čitava Domovina. Poseban je pozdrav uputio kardinalu Bozaniću pozvavši ga da bude hrvatskom narodu ono što su bili i njegovi časni prethodnici: znak našeg zajedništva, čvrstoće naše vjere i odanosti Petru naših dana. Na misi je propovijed izrekao potpredsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Ivan Prenđa koji je dao povijesni presjek povezanosti Svete Stolice i hrvatskog naroda još od 7. stoljeća. Nadbiskup Prenđa je posebno poručio da Djevica Marija s Isusom bude uzor hrvatskim obiteljima te je ponovio riječi Svetoga Oca sa 100. jubilarnog pohoda izvan Italije u Hrvatsku da nas Djevica Marija na poseban način učvrsti u vjeri, da kao vjernici ojačamo duhovno te da se kroz Crkvu i njezino poslanje suočimo s izazovima današnjega vremena. Stoga je zadarski nadbiskup pozvao hodočasnike da im i ubuduće Marija bude uzor, i to kroz svakodnevnu molitvu i nedjeljnu euharistiju, te da u hrvatskim marijanskim svetištima mole za Svetog Oca, domovinu, slogu i zajedništvo.
Na kraju mise kardinal Bozanić zajedno s ostalim biskupima pred Marijinim likom u kapeli Salus Populi Romani izgovorio je molitvu posvete Bezgrješnom Srcu Marijinu čime je obnovljen "pradjedovski hrvatski krsni savez s Bogom i zavjet vjere u Isusa Krista". Riječ je o molitvi koju je na završetku slavlja Nacionalnog euharistijskog kongresa u Mariji Bistrici 1984. godine kao posvetnu molitvu u ime hrvatskog naroda izgovorio blagopokojni kardinal Franjo Kuharić.
Po završetku misnog slavlja hodočasnici iz Varaždinske biskupije krenuli su pješice u svoje hotele i pansione na večeru, nakon koje se veći dio njih uputio autobusima na noćnu vožnju Vječnim gradom. To je bila prigoda za upoznavanje lokacija gotovo svih najvažnijih rimskih znamenitosti s obje strane rijeke Tiber, koje povezuju mostovi iz svih povijesnih razdoblja.

Idućeg jutra vjernici su se probudili s posebno radosnim osjećajem iščekivanja u svojim srcima jer je slijedilo svečano misno slavlje u bazilici svetog Petra te audijencija sa Svetim Ocem. Gotovo deset tisuća hodočasnika iz svih hrvatskih (nad)biskupija uputilo se ispuniti najveći kršćanski hram na svijetu. Već po dolasku na Trg sv. Petra, najveći rimski trg, vidjela se rijeka hodočasnika koja se slijevala prema vatikanskoj bazilici. Inače, ta je bazilika izgrađena na mjestu gdje je između 64. i 67. godine pokopan sveti Petar koji je u obližnjem Neronovu cirkusu bio razapet na križ. Veličanstvenu baziliku dao je u 4. stoljeću izgraditi car Konstantin, čija je majka carica Jelena Križarica iz Jeruzalema donijela križ na kojem je bio razapet Isus. No, tijekom 14. stoljeća ta je bazilika zbog premještanja papinskog dvora u Avignon bila zapuštena, pa se morala srušiti i izgraditi nova. Početkom 16. stoljeća započeta je gradnja nove crkve koja je potrajala 176 godina, a u njezinoj gradnji i uređenju sudjelovali su najbolji umjetnici tog razdoblja. Izvana bazilikom dominira grandiozna Michelangelova kupola vanjskog promjera 50 metara, za koju je Ruđer Bošković izračunao da teži 56 tisuća tona. Sam Trg sv. Petra okružuju veličanstvene kolonade sa 140 svetačkih kipova. Trg, širok 240 te dugačak 340 metara, zaokružuju 284 stupa kolonada, remek djelo kipara Berninija, smješteni u dva velika polukružno otvorena krila koja predstavljaju raširene ruke kojima Crkva želi obgrliti sve ljude u svoj zagrljaj. Središnjim dijelom trga dominira egipatski obelisk iz Neronova cirkusa ukupno visok 41 metar te težak 300 tona, za kojeg se simbolično kaže da je svjedok mučeništva sv. Petra. Na ulazu u Vatikan hodočasnike dočekuje Papinska švicarska garda u slikovitim odorama.

Svečano slavlje u bazilici svetog Petra

Po dolasku na Trg sv. Petra tisuće hrvatskih hodočasnika uputili su se u baziliku sv. Petra kako bi euharistijskim slavljem zahvalili Bogu za dar pape Ivana Pavla II. o 25. obljetnici njegova pontifikata te ujedno zahvalili Papi na njegovim trima pohodima našoj domovini. Hodočasnici su obnovili zavjet svoje vjere i na grobovima apostolskih prvaka utvrdili svoju vjernost rimskoj Crkvi. Euharistijsko slavlje u zajedništvu s hrvatskim nadbiskupima i biskupima, nekadašnjim apostolskim nuncijem u RH nadbiskupom Giulijem Einaudijem, te sa više stotina svećenika predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Kardinal Bozanić u propovijedi je rekao:
Draga braćo u biskupstvu!
Dragi svećenici, redovnici i redovnice!
Dragi bogoslovi i sjemeništarci te redovnički kandidati i kandidatice!
Predragi vjerni narode hrvatski!
"Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga" (Mt 16,16). Na Isusovo pitanje: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" (Mt 16,15), Šimun odgovara u ime sviju. Prvo služenje koje Petar i njegovi nasljednici pružaju zajednici vjernika je ispovijedati vjeru u Krista. "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga". Danas obnavljamo ispovijest vjere apostola Petra u ovoj bazilici koja nosi njegovo ime. U ovoj bazilici Rimski biskup vjernike grada i svijeta učvršćuje u istini i jedinstvu vjere.
Naše nacionalno hodočašće prema Rimskoj Crkvi, glavi i učiteljici svih Crkava, dosiže danas svoj vrhunac u ovoj Euharistiji nad grobom apostola Petra i u susretu s Petrom naših dana Ivanom Pavlom II. koji će uskoro uslijediti u dvorani Pavla VI.
Ovo je hodočašće u ozračju živog vjerničkog spomena nezaboravnog trećeg pohoda pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj od 5. do 9. lipnja ove godine. Papa nam je darovao svoje jubilarno stoto putovanje i očitovao svoju već bezbroj puta zasvjedočenu ljubav. Tijekom svoga trećeg pohoda ponovno nas je dotaknuo svojom prisutnošću, svojim duhom i svojom ljubavlju. Tada pokrenut vjerski zanos i narodno zajedništvo stalno daju nove impulse vjerničkog svjedočenja odgovarajući na izazove vremena u kojemu živimo. Hodočasteći danas u Rim donosimo ovamo svoju povijest, svoju narodnu i crkvenu baštinu, svoje teškoće, molitve i radosti, zahvaljujući za dar Kristova Namjesnika na zemlji.
U zahvalnosti za sve što je Ivan Pavao II. do sada za nas učinio u 25 godina svoga blagoslovljenog pontifikata s radošću se prisjećamo njegovih riječi upućenih nam s ovoga mjesta na početku svoga pontifikata, dana 30. travnja 1979., tijekom nacionalnog hodočašća u Branimirovoj godini u Rimu.
Sveti je Otac tada ovako sažeo našu prošlost: Gledajući u duhu bogatu i višestoljetnu prošlost vašega naroda, čini nam se da možemo naglasiti osobito ove tri njezine izvanredne vrednote:
Prvo, vjernost Isusu Kristu i Evanđelju, koju su vaši pradjedovi znali iskupiti pravim mučeničkim žarom i duhom, u vjekovnoj borbi 'za krst časni i slobodu zlatnu'.
Drugo, ljubav i odanost Hrvata prema Rimskoj Crkvi, prema Petrovoj Stolici. Ova Crkva uistinu je Majka vaša 'u kojoj su se i pređi vaši iz najbistrijeg vrela pojili slatkim napitkom svetoga nauka'.
Treće, ljubav, odanost i pobožnost Hrvata prema Mariji, Majci Božjoj, Majci Crkve, a koju vi tako rado nazivate 'Kraljica Hrvata' i sinovski štujete u brojnim svetištima".
Draga braćo i sestre, ovu trostruku vjekovnu vjernost koja je i danas aktualna za naš život pretvorimo sada u osobnu i zajedničku odluku i obećanje. Na prvom nacionalnom hodočašću u Vječni grad u novom tisućljeću i prvom nacionalnom hodočašću u Rim otkad nam je Bog podario slobodu u samostalnoj i međunarodno priznatoj državi Hrvatskoj obnovimo, predragi vjernici, Veliki zavjet vjernosti Isusu Kristu, Crkvi i Majci Božjoj.
Što znači odluka o kojoj promišljamo ovdje na Petrovu grobu, na grobu čovjeka kojega su razapeli, mučili i osudili na smrt jer nije htio zatajiti svoga Gospodina? Ako se naša vjera temelji na Petrovoj, ona uzima dijela i u njegovoj smrti iz ljubavi. Kristovo otajstvo, koje slavu postiže na vrhuncu trpljenja i poniženja na križu, otajstvo je i njegovih učenika i cijele Crkve.
Eto, kamo smjeraju odluke za život po Evanđelju: ne samo da nas vode potpunom predanju Gospodinu Isusu, nego i njegovu križu - kao što su Gospodinov križ prihvatili Petar, Pavao i svi oni koji su ga htjeli nasljedovati.
Tajnu križa ne spoznajemo našim programima i djelima. Sam Isus dolazi nam ususret preko neke patnje, koju redovito sami ne biramo, kao što ni sveti Petar i Pavao nisu izabrali mučeništvo.
To svjedočanstvo i nama daje hrabrost, iako skoro spontano uzmičemo: Gospodine, želim te slijediti, ali ne do te mjere. Prihvaćam tvoje naume s mojim životom, ali te molim nemoj tražiti previše. Međutim, ako ponekad moramo priznati da Gospodina nismo poslušali, ne gubimo nadu i povjerenje, već poput Petra prepustimo se Isusu da nas povede svome križu. Cijeli život ćemo utrošiti da to shvatimo, no ipak ćemo jedanput razumjeti.
Naši životi neće biti ispunjeni do posljednjeg trenutka, dok sva naša djela ne budu zapečaćena pečatom vjere. Pred nama su djela koja se tek trebaju dogoditi, odluke usmjerene ka budućnosti, u iščekivanju trenutka kada ćemo moći uskliknuti: Gospodine, s tobom sam, ne želim uzmicati ni pred smrću.
Ovdje na grobovima Petrovih nasljednika, brojnih mučenika i ispovjedalaca možemo iskreno preispitati svoje želje kako bismo na ovom hodočašću porasli u istinskoj spoznaji raspetoga Sina Božjega, našega puta, našega života, našega Spasitelja i Otkupitelja.
Dok na Petrovu grobu i na grobovima Petrovih nasljednika obnavljamo jedinstvo s Rimskim biskupom i zajedništvo sa sveopćom Crkvom, poslušajmo i prihvatimo poziv koji nam je Ivan Pavao II. s ovog mjesta uputio u Branimirovoj godini: "Budite vjerni Bogu i Svetom Petru, gajite dobri obiteljski duh, poštivajte život, odgajajte brojniju djecu i sačuvajte dobri običaj obiteljske molitve". A vama, mladi vjernici, koji ste u lijepom broju na ovom hodočašću, Papa je rekao: "Vi ste nada Crkve i naroda, vi ste uzdanica kršćanskoga preporoda svijeta! Upoznajte i uzljubite Isusa Krista, jedinog Otkupitelja čovjeka, i budite ponosni na svoje kršćansko ime!".
Obnavljajući Veliki zavjet u ovom trenutku prihvatimo Isusa Gospodarom našega života, kulture, povijesti i civilizacije. Molimo za učvršćenje vjere, crkvenog i narodnog zajedništva. Te vrednote bile su nam snagom u teškoćama minulih stoljeća, za njih molimo nad grobom Apostolskog prvaka kako bismo dragocjeno blago evanđeoskih vrijednosti mogli ugrađivati u budućnost svoga naroda. A Presvetu Bogorodicu Blaženu Djevicu Mariju zazivajmo neka nas ona neprestano uvodi u tajnu mudrosti i života Isusa Krista.
Dragi vjernici, molimo danas na ovom svetom mjestu za Petrova nasljednika. Molimo za papu Ivana Pavla II. neka ga Gospodin uzdrži i jača u službi svoje Crkve. A sve nas neka svemogući Bog po Petrovoj službi učvrsti u jedinstvu vjere, nade, ljubavi i mira. Amen."

Na misi su prineseni znakoviti darovi, koje su prinijeli predstavnici pojednih biskupija obučeni u narodne nošnje uz pratnju tamburica, pretisak Senjskog glagoljskog misala iz godine 1493., medalja s likom kardinala Alojzija Stepinca i lik Gospe Maslinske, rad zadarskih benediktinki. Između nekoliko vjernika, molitvu je izrekla i sestra uršulinka Klaudija Đuran, s obzirom da se ove godine obilježava 300-godišnji jubilej uršulinki u Hrvatskoj, odnosno u Varaždinu. Pjevanje je predvodio mješoviti zbor sastavljen od više crkvenih zborova.

Susret sa Svetim Ocem

Nakon mise desetak tisuća hrvatskih hodočasnika, sudionika hrvatskoga nacionalnog hodočašća u Rim, primio je u audijenciju papa Ivan Pavao II. u dvorani Pavla VI. Hrvatski hodočasnici dočekali su Sv. Oca pjesmom i poklicima "Ivane Pavle". Pozdravne riječi na početku audijencije uime okupljenih hrvatskih biskupa, svećenika i hodočasnika, kao i čitavoga hrvatskog naroda, uputio je predsjednik HBK zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Tom je prigodom kardinal Bozanić zahvalio Sv. Ocu na tri pohoda Hrvatskoj, posebice se sjećajući posljednjega u lipnju ove godine, koje je bilo stoto jubilarno. Zahvalio mu je također za svece i blaženike koje nam je Papa proglasio, a posebice za mučenika kardinala Alojzija Stepinca. "Ovo mnoštvo vjernika katolika Hrvata koje je ova radosna prigoda dovela u Rim, iz lijepe naše Domovine, i iz drugih krajeva svijeta zajedno s biskupima, svećenicima i redovnicima, kliče od dragosti te ujedno želi izraziti beskrajnu zahvalnost Vama Sveti Oče za ljubav koju ste nam na brojne načine iskazali tijekom ovih 25 godina vašega blagoslovljenoga pontifikata". Čestitajući mu tu obljetnicu, kardinal Bozanić je posjetio i na posebnu povezanost hrvatskog naroda s Petrovom stolicom počevši od 7. stoljeća do danas. "Na ovo prvo nacionalno hodočašće u novom tisućljeću i prvo, od kako nam je Bog podario slobodu u samostalnoj i međunarodnoj priznatoj državo hrvatskoj, pošli smo učvrstiti vjeru te crkveno i narodno zajedništvo", rekao je kardinal Bozanić te zamolio Svetog Oca da ponovno dozove Božji blagoslov na sve hodočasnike, Crkvu i čitav hrvatski narod i Domovinu. Potvrdio je vjernost svetome pradjedovskom zavjetu i želju da ostanemo vjerni jednoj svetoj katoličkoj i apostolskoj svetoj Crkvi.
Obraćajući se na početku pozdrava osobno okupljenim hodočasnicima Sv. Otac je izrazio radost zbog susreta: "Drago mi je što mogu srdačno pozdraviti svakoga pojedinog od vas, koji dođoste u Rim kako bi ponovno očitovali svoju veliku odanost Petrovoj stolici, te mi istodobno uzvratili na mojemu pastirskom pohodu, kojega sam s radošću ostvario u lipnju ove godine. Svima od srca velim: dobro došli!". Potom je pozdravio kardinala Bozanića, hrvatske biskupe, predstavnike hrvatskih građanskih i vojnih vlasti zemlje. Opetovano je izrazio zahvalnost za srdačan doček "koji mi je posvuda priređivan svaki put kada sam stupao na tlo vaše ljubljene domovine. U svojemu sjećanju i u svojemu srcu čuvam slike naroda nošena živom vjerom i puna oduševljenja, naroda gostoljubiva i velikodušna". Potom je nastavak pozdravnog govora okupljenima pročitao mons. Petar Raič:
"Sjećam se svojega prvog velikog susreta s Hrvatima, koji je bio upravo ovdje u obližnjoj bazilici, na grobu Apostolskoga Prvaka 30. travnja 1979. Od tada sam imao više puta mogućnost susresti se s vašim sunarodnjacima kako ovdje u Rimu tako i na mojim pastirskim pohodima vašoj Domovini.
Providnost je htjela da odredište mojega 100. apostolskog putovanja izvan Italije bude upravo Hrvatska, s postajama u starome i predivnome Dubrovniku, gdje sam proglasio blaženom sestru Mariju Propetoga Isusa Petković, zatim u Osijeku i Đakovu, u Rijeci te u Zadru. To mi je putovanje - kao hodočasniku Evanđelja putovima svijeta, pozvanu služiti Crkvi na Petrovoj stolici - dalo prigodu da vas učvrstim u vjeri za koju ste dali ono lijepo svjedočanstvo posred brojnih protivština i patnji. Htio sam tako poduprijeti vašu nadu, često puta izloženu velikim kušnjama, ohrabriti vašu ljubav i potaknuti vas na ustrajnost u vašoj privrženosti Crkvi u novome ozračju slobode i demokracije, koje je uspostavljeno prije trinaest godina.
Vaša ljubljena zemlja ima snagu i posjeduje sve sposobnosti, koje su joj potrebne kako bi se na prikladan način suočila s izazovima sadašnjega trenutka. Želja mi je da uvijek znade iskoristiti tu snagu i te sposobnosti kako bi izgrađivala društvo solidarno i spremno pružati učinkovitu potporu najslabijim slojevima; društvo utemeljeno na vjerskim i ljudskim vrijednostima, koje su minulih stoljeća nadahnjivale ondašnje naraštaje; društvo, koje poštuje svetost života i veliki Božji naum o obitelji; društvo, koje na okupu drži zdrave snage, promičući duh zajedništva i suodgovornosti.
Zalaganje za čovjeka i njegovo istinsko dobro crpi snagu također iz Evanđelja te je zbog toga sastavni dio poslanja Crkve (usp. Mt 25, 34-36; Lc 4, 18-19). Ništa što je uistinu ljudsko ne može biti tuđe Kristovim učenicima.
Molim Boga da plemenitome hrvatskom puku udijeli mir, slogu i ustrajnost u zalaganju za opće dobro. Sav vaš narod povjeravam zagovoru Blažene Djevice Marije - Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, i svetoga Josipa - nebeskoga zaštitnika vaše zemlje.
Svima vama ovdje nazočnima, vašim biskupijskim i župnim zajednicama i vašim obiteljima od srca udjeljujem apostolski blagoslov.
Hvaljen Isus i Marija!"
Na kraju audijencije Papu su pozdravili svi hrvatski biskupi, predstavnici crkvenoga i vladina Odbora za pripremu trećeg Papina dolaska u Hrvatsku, predstavnici raznih biskupija te pojedini hodočasnici, većinom invalidi.
U ime Varaždinske biskupije, osim biskupa mons. Marka Culeja, Papu su pozdravili i vlč. Alojzije Pakrac, župnik u Margečanu, te s. Gracija Rajković, uršulinka.

Razgledavanje Rima

Nakon audijencije hodočasnici su se uputili na zajedničko fotografiranje na Trgu svetog Petra. Zatim su razgledali baziliku svetog Petra pod stručnim tumačenjem svojih vodiča, a većina se uputila pješice prema vrhu kupole kako bi uživala u panoramskom pogledu na Rim i vatikanske vrtove. Pročelje najimpozantnije kršćanske crkve djelo je Maderna, koji je projektirao i jednu od dvije fontane na Trgu svetog Petra (drugu je projektirao Bernini). S desne strane nalaze se Sveta vrata koja se otvaraju svakih 25 godina u prigodi jubilarne godine. Ta vrata na Badnjak otvara Papa, a zatvaraju se na Sveta tri kralja. Unutrašnjost bazilike dugačka je 186 metara, a svod je visok 44 metra, dok je kupola s lanternom ukupno visoka 136 metara. U dnu središnje lađe nad glavnim oltarom nalazi se brončani grandiozan Berninijev baldahin visok 29 metara, koji je izrađen od 700 tona bronce uzete iz predvorja Panteona. Na sredini lađe s desne strane nalazi se glasoviti brončani kip svetog Petra kojeg hodočasnici primaju za već izlizani nožni palac utječući mu se po zagovor u molitvama. U nišama oko glavnog oltara, u potpornim pilastrima - stupovima opsega 72 metra na kojima počiva kupola, nalaze se impozantni kipovi sv. Longina s kopljem kojim je otvoren Kristov bok, sv. Jelene Križarice s čavlima i križem, sv. Veronike s rupcem te sv. Andrije sa križem, u podnožju kojih se nalaze relikvije vezane uz njihov život. Berninijeva katedra sv. Petra od pozlaćene bronce nalazi se iza glavnog oltara, dok se ispod glavnog oltara nalazi grob svetog Petra, koji je definitivno identificiran u iskapanjima sredinom prošlog stoljeća. Iznad Konfesije (glavnog oltara) na prijelazu prema kupoli stoji zapisano: "Ti si Petar - Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga". Na samom izlazu iz bazilike u kapeli s desne strane od ulaza nalazi se Michelangelova skulptura Pieta iz 1500. godine, jedno od najpoznatijih djela svjetske umjetnosti. Hodočasnici su ujedno razgledali grobove papa u podzemlju bazilike ispod glavne lađe i Konfesije.
Nakon slobodnih sati i šetnje Rimom sudionici hodočašća vratili su se u svoje hotele na večeru, nakon koje su se neki uputili na noćnu šetnju rimskim ulicama. Ipak, veći dio ostao je odmoriti se u sobama uoči nedjeljnog razgledavanja Rima. No, oni koji su se ipak unatoč umoru odlučili na noćnu šetnju, nisu nimalo zažalili. Trg četiriju fontana, Skalinada sa 138 stepenica na Španjolskom trgu, svjetski slavna raskošna fontana di Trevi … Premda vjernicima ne priliči bilo kakvo praznovjerje, ipak mnogi ne mogu odoljeti starom običaju da bacanjem novčića u jezero fontane di Trevi zajamče svoj povratak u Rim jednog dana. Fontana je izgrađena kao pročelje velike palače, ukrašena je kipovima koji izranjaju iz velikih stijena, a vodeni mlazovi izlaze na sve strane umirujući se tek u ovećem jezeru. Prodavači ruža, zaljubljeni parovi različite dobi, nezaobilazni turisti stalni su posjetitelji fontane, koji se potom najčešće upućuju na odmor prema znamenitim stepenicama kojima se spušta ka fontani Berninijeva oca na Španjolskom trgu.
Nakon noćnog odmora u nedjelju ujutro uslijedilo je pakiranje uoči gotovo dvodnevnog povratka kućama. Autobusi su zatim hodočasnike odvezli do bazilike svetog Pavla izvan zidina, gdje je pokopan jedan od dvojice apostolskih prvaka. Veličanstvena bazilika izgrađena u 4. stoljeću uništena je u požaru u 19. stoljeću, pa je temeljito obnovljena. Bazilika je neobična po prozorima od prozirnog alabastra te po medaljonima - mozaicima sviju papa između stupova i prozora. Unutar bazilike nalaze se beskonačni redovi stupova, a iznad svetišta sa zemnim ostacima svetog Pavla nalazi se impozantni baldahin. Zatim su posjećene znamenite katakombe - drevna kršćanska groblja. Razgledane su najslavnije - katakombe sv. Kalista - najstarije službeno groblje rimske kršćanske zajednice, gdje su bili pokopani svi pape iz 3. stoljeća, kao i mučenica sveta Cecilija. U rimskim katakombama bilo je pokopano pola milijuna kršćana. Inače, hodnici tih katakombi dugi su oko 20 kilometara, a protežu se i na 4 kata, dok se na području Rima i okolice nalazi čak 40 katakombi sa 100 kilometara hodnika. Autobusom prošlo se i kroz staru Apijsku cestu, zvanu "majkom svih cesta na svijetu", za koju se kaže da su njome u Rim stigli i Petar i Pavao naviještati Krista. Također se kaže da je na toj cesti Petar sreo Isusa kad je htio pobjeći iz Rima upitavši ga "Quo vadis, Domine?" (Kuda ideš, Gospodine?), a Krist je Petru odgovorio da ide u Rim da bude drugi puta razapet, što je Petar shvatio kao poziv da se vrati u Rim kako bi položio mučeništvo za Krista.
Nakon obilaska novog dijela Rima zvanog EUR, autobusi su hodočasnike odvezli do bazilike sv. Ivana Lateranskog, koja je razgledana upravo na dan kada se slavi obljetnica njezine posvete. Prije obilaska stolne crkve Rima i svega kršćanstva, posjećene su Svete stube koje se nalaze u kapeli preko puta bazilike. Riječ je o drvenim stubama kojima se Isus popeo na suđenje Ponciju Pilatu u njegovoj palači, a donijela ih je u Rim carica Jelena, Konstantinova majka. Tim stubama smije se prijeći samo na koljenima, a na vrhu stepeništa je staklenom posudom zaklonjeno mjesto gdje je kapnula Kristova krv. Crkvu sv. Ivana dao je sagraditi car Konstantin u 4. stoljeću. Bazilika je posvećena sv. Ivanu Krstitelju, jer se u njoj, kako se vjeruje, čuvala njegova glava, kao i sv. Ivanu evanđelistu. Crkva je više puta iznova izgrađivana, a današnji oblik potječe iz 17. stoljeća. Bazilika ima zasigurno najljepše pročelje u Rimu. U trijemu se nalazi Konstantinov kip, a jedna od ulaznih vrata su brončana vrata s kurije na rimskom Forumu. U nišama pilastara uz glavnu lađu nalaze se kipovi svih apostola, dok je strop ukrašen raskošnom pozlatom. U veličanstvenom tabernakulu nalaze se relikvije glava svetih Petra i Pavla, dok je slijeva oltar svetog sakramenta. Bazilika sv. Ivana u Lateranu još i danas je rimska katedrala, dok je papa ujedno i rimski nadbiskup. Lateran je bio papinska rezidencija sve do 1309. godine kada je papinsko sjedište preseljeno iz Rima u Avignon, a zatim nakon nekoliko desetljeća u Vatikan.
Tijekom popodneva obiđene su i druge znamenitosti Rima iz doba Rimskog Carstva, ali i ostalih kasnijih povijesnih razdoblja, poput Koloseja, Foruma Romanuma s Palatinom, Kapitolijskog trga s bazilikom svete Marije od nebeskog žrtvenika, do koje se dolazi penjući se po 122 stepenice, za koje Rimljani vjeruju da donose sreću. Zahvaljujući spretnosti vodiča i znatiželji hodočasnika nisu propušteni ni Venecijanski trg s Oltarom domovine, jednom od najimpozantnijih zgrada u Rimu, crkva svete Marije nad Minervom, Panteon, koji predstavlja najsačuvaniju građevinu antičkog Rima koja oduševljava velebnom kupolom … Nakon šetnje i razgledavanja rimskih povijesnih i sakralnih znamenitosti, hodočasnici su se uputili prema Tiberu i hrvatskoj crkvi svetog Jeronima.

Sveta misa u crkvi sv. Jeronima

Naime, posljednjeg dana Zahvalnog hrvatskog hodočašća u Rim u nedjelju 9. studenoga varaždinski biskup mons. Marko Culej predvodio je svečano misno slavlje u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima, gdje su se okupili hodočasnici iz Varaždinske biskupije uoči povratka u domovinu. S varaždinskim hodočasnicima na misi su sudjelovali i vjernici iz župe Kamen iz Splitsko-makarske nadbiskupije, čijoj je klapi Kamen i tamošnjem pjevačkom zboru u prigodi obljetnica Sveti Otac udijelio apostolski blagoslov, a članovi klape predvodili su i liturgijsko pjevanje.
Pozdravljajući na početku mise simbolično povezani hrvatski sjever i jug, biskup Culej kazao je kako su u Isusu Kristu svi vjernici povezani međusobno u jedno jer u svakome od njih po svetome krštenju prebiva Božji hram. Podsjetivši u homiliji kako se toga dana obilježava obljetnica posvete Lateranske bazilike, varaždinski biskup pozvao je okupljene na promišljanje o Božjem hramu koji se nalazi u njihovim dušama te o tomu što oni sami mogu učiniti kako bi u njima prebivala posvećujuća Božja milost. Pritom se osvrnuo na motive Zahvalnog hodočašća poručivši nazočnima da će ono imati plodove samo ako i drugi primijete na hodočasnicima da su Bogu i bližnjima bliže. Govoreći o tjeskobnom nezadovoljstvu mnogih ljudi, biskup je kazao kako vjernik nikada ne smije gubiti nadu čuvajući upravo obitelj kao put Crkve i naroda.
"Osim što smo ovim hodočašćem željeli čestitati Svetom Ocu 25. obljetnicu plodonosnog pontifikata te mu zahvaliti za tri apostolska pohoda Hrvatskoj, na temelje kršćanstva mi smo došli učvrstiti svoju vjeru i crkveno i narodno zajedništvo", naglasio je biskup Culej podsjetivši na osnovne značajke svih zajedničkih slavlja u Rimu s ostalim hrvatskim hodočasnicima te susret sa Svetim Ocem. Upoznavši nazočne s većim brojem svećenika iz Varaždinske biskupije koji su studirali u Papinskom zavodu sv. Jeronima u Rimu, biskup je kazao da se na tom svetom hrvatskom tlu usred Vječnog grada svaki hrvatski hodočasnik treba osjećati kao u svojem domu. "Sve ono što ste posjetili ovih dana bilo je vidljivo i moglo se opisati, no ono što se događalo u dušama sviju od vas, to samo može znati svaki ponaosob. Stoga neka Bog blagoslovi sve ono lijepo i plemenito što se zbilo u vašim dušama i što ćete ponijeti svojim obiteljima, na svoja radna mjesta, među prijatelje i širu zajednicu. Jer Bog želi da preko Isusa Krista spasenje, mir i radost dođu u svako srce. Zato vraćajući se sa Zahvalnog hodočašća ponesite u sebi zahvalnost prema Bogu i svijest kako je potrebno njegovati zahvalnost prema Gospodinu te svakom bratu čovjeku", zaključio je biskup u homiliji. S biskupom Culejem suslavili su i generalni tajnik HBK mons. dr. Vjekoslav Huzjak, svećenici koji su hodočastili zajedno s vjernicima te oni koji se nalaze na studiju u Rimu. Na kraju mise okupljene je s poviješću Zavoda i crkve sv. Jeronima upoznao njegov rektor mons. Jure Bogdan, a hodočasnici su se rado odazvali pozivu na dragovoljni prilog za obnovu crkve, koja je u tijeku.

P A D O V A

Na povratku sa Zahvalnog hrvatskog hodočašća u Rim u ponedjeljak 10. studenoga u svetištu svetog Leopolda Bogdana Mandića u Padovi misno slavlje u nazočnosti 220 hodočasnika iz Varaždinske biskupije predvodio je varaždinski biskup mons. Marko Culej. Suslavili su generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije mons. dr. Vjekoslav Huzjak i 13 svećenika, među kojima su bili generalni vikar mons. Ivan Godina, kancelar mons. Antun Perčić te župnici iz župa biskupije. Obraćajući se prisutnima, biskup Culej podsjetio je ukratko na životopis svetog Leopolda, franjevca-kapucina, Hrvata, rođenog u Herceg-Novom 1866. godine, a umrlog 1942. godine na glasu svetosti u Padovi. Kazavši kako je taj svetac za svoga života iskazivao neizmjernu ljubav i štovanje prema Majci Božjoj, biskup je pozvao okupljene da štujući sv. Leopolda iskažu slavu i zahvalu svim majkama koje se žrtvuju darivajući nove živote. "Darivajući nove živote roditelji ugrađuju sebe same u budućnost ovog svijeta i Crkve", rekao je mons. Culej te dodao kako je sveti Leopold osim po izuzetnoj ljubavi prema Majci Božjoj, koju je štovao kao svoju Gospodaricu, ostao zapamćen i po služenju ljudima po sakramentu pomirenja te po molitvama za kršćansko jedinstvo unutar Kristove Crkve. "Sveti Leopold misionarski se zalagao za jedinstvo i zajedništvo kršćana. Stoga neka nam bude primjer kako bismo i mi imali otvoreno srce za Boga i bližnje radeći na kršćanskom jedinstvu, ali i narodnom zajedništvu, da bi bili jedno stado s našim jednim zajedničkim Pastirom. Neka nam ovaj svetac, koji je svakodnevno sate provodio ispovijedajući, bude putokaz kako u svojoj slabosti i grešnosti uzmognemo naći snage da zatražimo Božje milosrđe u sakramentu pomirenja", zaključio je biskup Culej u homiliji.
Na kraju misnog slavlja varaždinski biskup zahvalio je svim vjernicima na sudjelovanju u višednevnom nacionalnom hodočašću kojim se željelo učvrstiti vjeru te crkveno i narodno zajedništvo, uputivši posebnu zahvalu povjereniku za organizaciju mons. Ivanu Godini i ostalim suradnicima na doprinosu hodočasničkom putovanju mjesne varaždinske Crkve kako bi se u Rimu zahvalilo Svetom Ocu Ivanu Pavlu II na njegovoj neizmjernoj ljubavi prema hrvatskom narodu tijekom 25 godina pontifikata. Nakon slavlja hodočasnici su razgledali svetište s grobom svetog Leopolda, njegovu sobicu u kojoj je ispovijedao, izložbu koja predstavlja njegov život i djelovanje te se pomolili utječući mu se za zagovor kako bi ih dotaknula Božja milost. Svi su hodočasnici od kapucina na dar dobili relikviju odijela svetog Leopolda.
Istog prijepodneva hodočasnici iz Varaždinske biskupije razgledali su i baziliku s grobom svetog Antuna Padovanskog, franjevca rođenog 1195. g. u Lisabonu te umrlog 1231. g. u Padovi, posjetivši tako grobove dvaju svetaca koji se osobito štuju u Crkvi u Hrvata.

Posjetom Padovi zaključeno je petodnevno hodočašće vjernika Varaždinske biskupije, koji su se iste večeri sa četiri autobusa vratili u domovinu učvrstivši vjeru u Boga, vjernost Kristovoj Crkvi i zajedništvo s bližnjima na samim temeljima kršćanstva u Vječnom gradu.